Marketing
jučerašnja kiša ...
photo by rU
Za frazem " lanjski snijeg” svi ste čuli. Za lanjski snijeg tko još mari, tko se još u maju lanjskog snijega sjeća.
I zato izreku 'lanjski snijeg' koristimo kad želimo imenovati nešto što nas (više) ni najmanje ne pogađa. Niti nas zabrinjava, niti nas se tiče, nešto prema čemu smo (postali) ravnodušni. Nešto što je od jučer, nešto što je od od lani do danas, do ove godine, u međuvremenu postalo - ništa.
A jučerašnja kiša je, čini se, lanjskom snijegu rođena sestra, sestra po zaboravu. Ako je još i proljetna, zaboravimo je čim prestane padati. Već istoga dana, već s prvom sunčevom zrakom koja zablista u kapljicama na laticama. Zaboravimo je poput djeteta koje se smiješi dok su mu obrazi još uvijek mokri od suza.
Tražeći na netu poslovice o lanjskom snijegu i jučerašnjoj kiši, pronađoh bosansku izreku - “Prošao između kapi.”
I zamislih se nad tom izrekom. Prošao između kapi. Nedodirnut kišom. Ja bih ipak radije pokisla. Ili bih, još više od toga, uvijek radije bila kiša, makar i jučerašnja. Sve bi radije bila nego bila suha, ravnodušna poput vrelog, suhog ljetnog dana u kojem nema ni jutarnje rose, ni večernje maglice, ni kapi sjećanja na jučerašnju kišu.
No, ja sam od onih koji po kiši najradije idu bez kišobrana. Od onih koji ne obiđu kišnu lokvu, onih koji ne čekaju pod suhom strijehom da kiša prođe, od onih koji ne balasiraju između kapi, od onih koji i koračajući kroz pljusak ostanu suhi. Ja sam od onih kojima ni pahulje lanjskog snijega ni kapi jučerašnje kiše ne ispare brzo na dlanu.
Ne, nisam zlopamtilo. Samo sam od onih koji pamte.
Od onih koji ne posegnu za kabanicom ni prije ni poslije kiše.
Post je objavljen 25.05.2013. u 09:11 sati.