Marketing
Iz velegradskog prizemlja
Kako se i ovom čikaškom tromjesječju bliži kraj i zbrajaju se kvartalni rezultati ne bi bilo naodmet dati i mali best of dna i muljevanja u čikagu. U prvom redu tužno je to što konkretno debakla u pravom smislu u čikaga bilo nije, a svi znamo da je u srcu narativa dobar debakl (što vjerojatno čini ahilejevo drhtanje i ridanje u šatoru nezaslužno podcijenjenim dijelom ilijade). Ovako morat ćemo se zadovoljiti natucanjima i naklapanjima koji su daleko od jedne epopeje dna ko što je moloj. Prikladno je što je i eto, skoro pa 23 u jedan fini petak naveče. Eeee, divote.
Da otvorimo s uspjesima hrvatskog izvozništva. Naime preselio sam se u dio kvarta kojemu je najbliži dućan neka organska ustanova di čovik triba iskeširat 4 crna dolara za nesretni filadelfija sir tako da sam se polakomio za galonom mlika kad san vidija da dođe jedva 5 gorenavedenih (nadobudni čitatelj će se sjetiti trauma iz kanade). Uglavnom, mislio sam da nije bed, mogu ja pit to mliko, al lude glave u remete, i okus zapakirane pljuvačke u vodi me dosta brzo smorio pa sam se moro prebacit na mliko kojem jebena litra dođe 4 i po. Fala bogu barem jaja imaju normalan okus, tu se i tucet za dolar i po ukebat dade. No, pitate se koji bog ovo ima veze s hrvatskim izvozom, jel vindiju prodaju il koji k? Ne, al zato se napolitanke ljute kraševe trže ko najfinje zlato! Dokaz u prilogu. A bome i srpsko lane i crnogorski eurokrem. Ako je išta od toga organska spiza nabijem se.
U nepovezanoj rasističko-stereotipnoj epizodi šećem ja tako kampusom kadli vidim ususret hoda šinjorina onako kusturičanski odjevena u šarene boje i cvjetne uzorke, a ispod kud za vraga tamnoputa koža, onako taman da predrasude zatitraju i da mi prva pomisao bude: a u k, sad će me opet za pare žicat. Činjenica da je šinjorina negdje iz podkontinenta i da vjerojatno ima više para nego ću ja ikad vidit jer pljune 40 iljada samo za školarinu godišnje očigledno nije bilo dovoljna da stilta pavlovljevski mozak poput moga.
No da ne bi monopolizirali ovakvo vrhunsko dnivanje citirat ću distinguished professor so and so bla bla (kojoj primjereno asistiram sjedeći 3 sata tjedno i dobacujući tu i tamo kad me nadobudni studenti iznerviraju vještim identificiranjem gej podteksta, nadteksta i okoteksta u svakom klasičnom holivudskom filmu, a da ne spominjem da je pojava bilo kakve fotografije, zrcala ili projektora u filmu jasan dokaz da se radi o vrhu modernističkog propitivanja medija): „na sveučilištu poput našega naprosto se ne primjećuju klasne razlike, svi osjećamo da smo tu negdje i samo nas akademski uspjeh razlikuje“. Milina
Dobrih mjesec i po, naime, nisam otvaro prozor u sobi jer je vani bilo još uvijek za ridat hladno (a i to bi ti se smrzlo na obrazima) tako da je nesretna obitelj vjeverica skemijala još nesretnije sklonište u mom prozoru i tamo uzdržavala dvoje mladih. Pritom me dakako smarala u zoru kad su počeli pizditi i grebati. A da ne spominjem da je jebena fauna i u stanu poprilično zajebana jer osim problema o kojima više niže, neke mutantske kreature su me žderale noćima u intervalima od 2-3 dana svaka 2-3 tjedna. Još mi je nejasno što je to jer bogami nisu komarci.
Prošli tjedan pak pokazalo se da sposobnost da funkcioniram kao točka konvergencije s pozivom ajmo cugat u lokalnu birtiju jer eto, subota je navečer i baš sam svršio s ispitom ispostavila ravna zeri. Od dobrih pola tuceta pozvanih ljudi odazvala se jedna osoba, a i ona je kasnila dobrih 2 sata tako da sam fino pijuckao jabukovaču i razmatrao kako drhtanje u šatoru nije ni najgora opcija.
I da, možda favorit. Živim dakle s 3 šinjorine od kojih me jedna gadno smara jer pjeva soprano po stanu i cijelo vrijeme sjedi u nesretnoj dnevnoj sobi (mjesto da smara iz svoje sobe) koja je primjereno smještena odmah do klonje. Tako da naravno u svojem paranoičnom điru mislim kako me prisluškuje kad drhturim na klonji i nadam se da neće bit nove rupture mišića pa slijede svakakvi problemi. I da stvar bude smješnija, ta je klonja toliko prljava da se čak i ja, koji imam poprilično visok prag tolerancije što se nečistoća tiče što će posvjedočiti mnogi koji su kročili u šumige, smorim i tu i tamo odlučim oprati lavabo. I daklem, u tom kontekstu jednom prilikom izlazim ja iz klonje i ta nesretnica upada sa spikom jel ja perem ruke. Jelda, jer hrana, higijena, ovo ono. I sad naravno jedini način da ona to pita je da ak me fakat prisluškuje jer imam neurotičnu tendenciju da zadnje što napravim prije izlaska je povući vodu. I tu si ja mislim, pa da te nabijem, aj pogledaj jebenu kuhinju koja je bila kotac kad sam došo, a kamoli sad misec kasnije, a kuvate tamo svaki jebeni dan. Jao! A nesretnica se preziva biškupić, ili, kak bi ona rekla biskupik, jebem ti ja treću generaciju.
Uf, umalo zaboravih, živim samo par minuta od di je obama prvi put zabrija sa mišel...
Post je objavljen 25.05.2013. u 06:18 sati.