Pregled posta

O pitanju prekova u emisijama grčko-ilirskih kovnica na Jadranu

Overstrikes on Greek-Illyrian Coins in Adriatic Region
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.


Grčko - ilirske kovnice, koje su djelovale na Istočnom Jadranu u vrijeme razvitka i cvata grčke kolonizacije, ostavile su vidljiva traga i dokaza svoje intenzivne aktivnosti, a k tome i neobično bogate invencije u oblikovanju tipova emitirana novca. Imajući prvenstveno u vidu kovnice koje možemo sa sigurnošću ili s većom ili manjom vjerojatnošću locirati u području Srednjeg Jadrana, tj. na srednjojadranskom arhipelagu, među njima kovnice gradova - kolonija Pharosa (o. Hvar) i Isse (o. Vis) zaokupljuju ponajprije našu pažnju, jer njihove emisije čine temeljni fond nemale numizmatičke baštine Istočnog Jadrana.(1)

Problemi će se javiti istom s preostalim kovnicama, i koje su, što je također vrlo dobro poznato, djelovale u tom području, ali ih još nismo u mogućnosti, neke čak ni približno, prostomo definirati. Riječ je, o opet ponajprije, o pretpostavljanoj kovnici u knidskoj naseobini na otoku Korčuli, koja je svakako tu morala postojati i djelovati, mada o njenim emisijama za sada smijemo još uvijek činiti samo pretpostavke. Sigurnih naime potvrda o emisijama toga grada odnosno njegove kovnice nema, iako je bilo pokušaja, a i sad ih ima, da se toj kovnici pripišu neki dosta rijetki primjerci grčkog novca s jadranskog područja, (koji se ne uklapaju u poznatu tipologiju grčko - ilirskog novca iz spomenutih emisija.(2) Otok Hvar bio je, po sudu većeg dijela onih koji su se tim problemom bavili, sjedištem još jednoj kovnici, koja je u 2. stoljeću prije n.e. emitirala poznate serije tzv. mlađeg novca ilirskog vladara Baleja (3) iako drugi drže da su i te serije, kao i one prve, mnogo kvalitetnije, bile emitirane u pretpostavljanom Balejevu sjedištu Rhizonu (Risan) (4), gdje je pronađena najveća količina toga novca, obiju serija. Iako kratka vijeka, jedna od najaktivnijih grčkih kovnica na Jadranu bila je ona u gradu Herakleji, koloniji nepoznata podrijetla, koju još nije uspjelo locirati, iako je bilo predloženo više antičkih ili suvremenih lokaliteta, osobito u području Srednjeg Jadrana (Salona, otok Hvar, Vela Luka na o. Korčuli, Rogoznica kraj Šibenika) (5), od kojih, kako vidimo, neki i na spomenutim, pa i drugim otocima srednjojadranskog arhipelaga, gdje su bile osnovane i sve druge poznate grčke kolonije na Jadranu. Ovdje bi trebalo, čini nam se, barem uvjetno spomenuti i još jednu kovnicu, koja je djelovala u području istog arhipelaga, a to je ona koja je emitirala zanimljive serije novca s legendom IONIO, za koju se pretpostavlja da je imala sjedište, kao prethodnik isejsike kovnice, na otoku Visu (6). No i o njoj nešto više kasnije.

Sve spomenute kovnice povezuju neki zajednički elementi (novčana stopa, tipovi, tehničke i stilske karakteristike i sl.), a opet su, s obzirom na određene povijesne, ekonomske i kultume faktore, koji su ih uvjetovali, imale i razumljive oznake svoje posebnosti. Podsjetit ćemo se u kratko na neke od tih faktora, posebno na njihovu opću tipologiju i osnovne meterološke karakteristike, komparacije radi, jer će tako biti lakše pratiti i prikaz koji slijedi o miješanju odnosno preuzimanju tipova u postupku prekova.

Uzimajući u obzir sve kovnice, i grčke i ilirske, u spomenutom jadranskom prostoru naći ćemo na novcu iz njihovih emisija, u reversu, ove tipove: iz životinjskog svijeta kozu (Pharos, Issa, Dim.. .- emisije), jelena (Issa), srnu (Issa), lavlju protomu (Issa, zapravo „Ionios“- serija, a možda i nelocirana knidska naseobina (7)?), dupina (Herakleja, Issa (8)); iz biljnog svijeta grozd (Pharos, Issa), klas (Korkyra (9)?); od keramičke ambalaže kantharos (Pharos, Issa), amforu - u aversu! - (Issa); iz astralnog repertoara zvijezdu (Issa); iz trgovačko - ratničkog arsenala galiju (Daorsi); iz mitologije Artemidu - revers! - (vladar Balej). I repertoar likova božanstava u aversu je vrlo raznolik. Tu su likovi Zeusa (Pharos, Dim ...- emisije), Apolona (Korkyra,“Ionios“- serija (10)?), Hermesa (11)(?) (Daorsi), Dionisa (Pharos), Herakla (Herakleja, Issa (12)), zatim Heru (Issa), Atenu (Issa), Artemidu (Pharos, Herakleja, vladar Balej), Persefonu (Pharos), par Dionisa - Atenu (Issa), nimfu (Issa); u figuralne tipove s aversa ide i vladarski portret Baleja s njegova novca.

Poslužit ćemo se ovdje i metrološkim podacima koje je dao još J. Brunšmid rezimirajući vrijednosti težina poznatih mu primjeraka u svojoj radnji o grčkoj numizmatici na Istočnom Jadranu, uz obimnu tipološku i metrološku dokumentaciju.(13) On je ustanovio da je prosječna težina starijih nominala Pharosa i Isse gotovo jednaka, iznoseći nešto preko 16 gr (Pharos 16,36 gr - Issa 16,02 gr), dok im srednja vrijednost polunominala znatnije varira (Pharos 5,50 gr - Issa 6,85 gr). Zanimljivo je da je najveća težina između grčkim novcima na Istočnom Jadranu bila ustanovljena kod jednog primjerka iz heraklejske kovnice (14) (23 gr) - koja kako je poznato ima i posebne, karakteristične za taj grad, tipove - dok je najveća težina među svim primjercima faroskog novca iznosila 19,9 gr a isejskog 19,81 gr.

Najveća ipak težina Brunsmidu poznatih primjeraka Dim ... emisija, iznosila je samo 16,35 gr, što je posebno zanimljivo s obzirom na činjenicu da su te emisije bile odreda prekovi nekih od prije spomenutih novaca.

Jedna od osobito uočljivih karakteristika grčko - ilirskog novca spomenutog područja je česta pojava prekova, i to takvih gdje je određena kovnica za svoje vlastite emisije upotrijebila već postojeće otkove odnosno novac nekog drugog grada ili kovnice. Za razliku od dosta mladih emisija iz južnojadranskih, ili južnoilirskih, kovnica (Dyrrhachium, Lissos, Skodra, Rhizon i dr.(15)), sve srednjojadranske kovnice našle su se, bilo kao aktivni bilo pasivni faktor, u toj neobičnoj igri kovnih slojevanja. Prekovi su - bez obzira na kvalitetu otkovanih tipova - najčešće loše izvedeni, tj. samo dijelom ostvareni, pa kako su i prethodni tipovi i pri novom kovanju dobrim dijelom ostali nedirnuti i čitki, taj je prekovani novac zapravo sadržavao dvojne tipove, u stvari hibride u najraznovrsnijim figuralnim kombinacijama. Ti prekovani novac sa svojim dvostrukim slojevima za nas su izvanredno važni i kao povijesni dokumenti, jer nam ne samo otkrivaju kovnice i gradove ili druge subjekte koji su ih emitirali, već nas i upućuju na neminovne uzroke i poticaje, koji su do toga nesvakidašnjeg fenomena dovodili. Kovnica, koja je umjesto izvomih kovova određeno vrijeme emitirala takve prekove, kao novce grada, područja ili nekog dinasta u čijoj je službi bila, nije pri prekivanju slijedila uvijek isti postupak. Jedanput je naime avers s prethodnog otkova zadržan u istoj funkciji, drugi put je pak on u novom otkovu postao revers novcu. Tako smo najčešće kod prvog postupka dobili otiske dvaju likova (glava) na zajedničkom im aversu - u najrazličitijim opet kombinacijama, što je ovisilo o tome da li su oba lika kod stavljanja u kalup bila iste orijentacije (a dakako i u istom smjeru okrenuta prema izvornoj zamisli gravera) - dok su se tipovi reversa, ponekad isti ponekad različiti, ispreplitali do amorfnih i neprepoznatljivih znakova.

Nije nam namjera upuštati se ovdje u vrlo složena pitanja prioriteta kovova u prekovima o kojima će biti riječ, jer to iziskuje detaljnu analizu i studij svakoga pojedinog primjerka, za što u ovom prilogu nije bilo mogućnosti. Učinit ćemo to u svoje vrijeme i na odgovarajućem ,mjestu, u nadi da će tada biti moguće odrediti pravu stratifikaciju njihovih tipova i redoslijed kovova, na temelju čega će se moći izvoditi i pravilniji zaključci o povijesnim i društveno-ekonomskim aspektima takvih pojava u grčko-ilirsikoj numizmatici jadranskog područja.
Među spomenutim jadranskim grčko - ilirskim kovnicama i njihovim emisijama posebnu pažnju, upravo zbog izloženih pojava, izazivaju dosta brojni primjerci (brončana) novca koji, uz već imenovane tipove, nose i legende, manje poznate ili nepoznate povijesnim izvorima i tradiciji, IONIO (16) i AIM (17). Dok su, kako se čini, svi poznati primjerci Dim - serija prekovi, pa i kad je naknadni kov, s obzirom na prethodne tipove, dobro realiziran, uklonivši ih temeljito, „Ionios“ - emisije poznate su i kao izvome serije i kao prekovi, i to u dva osnovna tipa, i s varijantom jednoga od njih. (18) To, dakako, daje priliku za posebnu povijesnu i numizmatičku analizu.

O „Ionios“ - emisijama kazali smo na drugom mjestu već svoje viđenje problema. (19) Naknadna, kompletnija analiza pristupačne nam građe uvjerila nas je u izuzetnu složenost stratifikacije tipova (kovova) tih emisija, a neki primjerci, ma da ne i sasvim jasno, kao da pokazuju da se ponekad radi i o višeslojnim kovovima.

Pharos – „Ionis“ - tip 1 (av/rv); Herakleja – „Ionis“ - tip 2 (av)

To povijesnu situaciju na imenovanim jadranskim prostorima čini još zamršenijom. Ponajveći problem ipak predstavljaju pojedini primjerci iz te bogate povijesno - numizmatičke baštine, gdje se kronologija i stratifikacija kovova pričinja obrnutom od one utvrđene (neke naknadne analize spomenutog novca nas primoravaju da u određenom smislu korigiramo ranije konstatacije). To bi u praksi značilo da imamo izuzetno zanimljivu pojavu vraćanja starim, napuštenim tipovima, ali također i izvomim emisionim središtima i političkim subjektima, koji su nekada bili njihovi nosioci. Konkretno, radilo bi se o tome da među spomenutim kovovima imamo ovakve fenomene prekova: (kovnica, odnosno tip) A - B; B - A; ali i A - B - A (odnosno B - A - B) i slično. Nismo se pak osvjedočili da ti višestruki kovovi (prekovi) imaju ponekad i shemu A - B - C, tj. da nose tragove emisija triju različitih kovnica.

Prekovi koji su označeni legendom IONIO (vjerojatno ipak IONIOY) nastali su uglavnom tako što je tim emisijama kao kovna građa poslužio novac grada Pharosa - ili obratno! - s poznatim tipovima ranije faze njegove kovnice Zeus - koza, a u manjoj mjeri pak novac jadranske, ilirske, Herakleje (20) (Heraklo - H. atributi). Čini se također da su za neke emisije „Jonios“ - tipova - i to za one koje se naoko pričinjaju izvomim kovovima - bio upotrebljen novac Sirakuze (21) što je prilično shvatljivo, kad se zna da je taj novac u stvari bio i prvi isejski novac; taj je, po našem sudu, bio nadomješten novcem dinasta Jonija, koji se na tom otoku domogao vlasti kad je vlast Sirakuze na Jadranu prestala. Činjenicu pak što je Jonije za svoje daljnje, mnogo brojnije, emisije upotrijebio ranije kovove faroske i heraklejske kovnice (22) objasnili smo već time što se taj moćni dinast, koji je, kako pretpostavljamo, organizirao prvu autonomnu vlast i državu na Visu i u tom dijelu Jadrana, dokopao bio vlasti i nad drugim jadranskim otocima. Tu su djelovale dvije preostale važne grčke naseobine Pharos i Herakleia, koje su baš u to vrijeme nekako - oko sredine ili najkasnije potkraj 4. stoljeća pr. n.e. - doživljavale svoje neobjašnjene još padove, od kojih se potonja više nije oporavila. Njena je kovnica, za razliku od one faroske, koja će ponovno proraditi, zauvijek zamrla. Mnogo je teže, međutim, objasniti spomenuti numizmatički fenomen prekova izvomih „Jonios“ - tipova starijim tipovima faroske kovnice. Naoko ga možda i ne bi bilo teško i protumačiti, jer se može pretpostaviti da je Jonijeva država i vlast nad otokom Hvarom pa i gradom Pharosom bila kratka vijeka, pa se taj grad, sam ili uz nečiju pomoć, oslobodio tutorstva spomenutog dinasta i uspostavio autonomiju i demokraciju, koje su bile nasilno prekinute.

No, teže je taj fenomen objasniti numizmatičkim razlozima, jer su, što je poznato, čisti kovovi Jonijeva novca, barem sudeći prema sačuvanim primjercima, bili dosta rijetki, a izuzetno su rijetke i stratifikacije kovova tipa A - B - A. Osim toga, čini se da faroska kovnica, preuzevši nekadašnju aktivnost, više nije emitirala novac sa starim, tradicionalnim tipovima (Zeus - koza), već je započela emitiranjem novih vrijednosti, ali s drugim (raznim) tipovima. Moramo se, dapače, zapitati, što se to temeljito izmijenilo u toj parskoj naseobini da je njena kovnica napustila lik zaštitnika Zeusa, zamijenivši ga drugim, manje značajnim božanstvima (u prvom redu Dionisom). Iako se može primijetiti da su svi novi tipovi, uključujući i spomenuti Dionisov lik, odraz izmijenjenih gospodarskih prilika i nove privredne orijentacije (vinogradarstvo) (23), to se ipak neće moći samo time objasniti, jer je nesumnjivo i populacijski faktor pri tome mogao odigrati presudnu ulogu. A u međuvremenu mnogo se toga dogodilo.

U citiranoj već radnji o „Jonijevim“ emisijama dali smo dosta iscrpan pregled kombinacija tipova dvaju različitih kovova (osobito „slojevanje“ tipova faroske kovnice, Zeus - koza, i onih Jonijeve (viške?) kovnice, Apolon (?) - delfin, u kojima se spomenuti tipovi isprepliću na najrazličnije načine, bilo da se tipovi aversa jednog kova susreću s tipovima aversa ili pak reversa drugoga.

Neke primjerke, ranije također smatrane „Jonios“ - kovovima (bez obzira na interpretacije toga novca, na prikazani lik u aversu kao i na samu legendu IONIO) pokušali smo, kako je već rečeno, odvojiti od „Jonios“ - serija. Riječ je posebno o anepigrafskim serijama, i sa drugim tipovima (u reversu lavlja protoma), identificirajući ih kao moguće kovove jadransko-korkirejske kovnice (24). I neki primjerci iz tih emisija također su prekovi, čini se i opet novca faroske i heraklejske kovnice, koje su tako izdašno snabdjele te kasnije kovnice potrebnom kovnom gradom. O značenju tih rijetkih prekova, koji zasad još ne pružaju dovoljno elemenata za bilo kakve zaključke, bit će riječi drugom prilikom kad se upotpuni nužna dokumentacija, što je neizostavan preduvjet.

Među najzanimljivije prekove u jadranskoj grčko-ilirskoj numografiji idu zagonetne emisije koje su označene legendom DIM ili DI. Dim - emisije su, za razliku od prije opisanih, uvijek mladi kovovi, a kovna podloga im je i opet ili novac Pharosa, čije tipove preuzima (!), ili onaj Herakleje. Mnogo su češći prekovi faroskog novca, pa je to, kao i činjenica da ti nalazi pretežno potječu s otoka Hvara, dalo osnove hipotezi da je i taj Dim-novac kovan na tom otoku, dapače da predstavlja emisije jedne nepoznate grčke naseobine na otoku, koju se htjelo locirati na položaju današnjeg grada Hvara. Grga Novak joj je, na osnovi legende, pokušao dati ime, Dimos (v. bilj. 5). Drugi su bili mišljenja da se radi o poznatom ilirskom gradu Dimallum (Livije), iako je očito da se taj nalazio u južnoj Iliridi, a ne u području nalaza ovoga novca. Taj iz povijesti poznati ilirski grad tek je u najnovije vrijeme lociran na temelju nalaza niza opeka sa žigom u kojemu je ime (etnonim) DIMALLITAN (25). Teško je objasniti da bi se eventualni novci jednog južnoilirskog grada našli gotovo jedino samo na otoku Hvaru, a k tome još i da nose tipove koji su neminovno preuzeti od onih što ih je emitirala kovnica grada Pharosa. To pak što bi se pored postojećeg Pharosa na istom otoku bio razvio još jedan autonomni polis - što ga ni jedan drugi izvor ne registrira - i ne bi bilo toliko važno, jer je numizmatika dala jedine podatke i u slučaju nekih drugih jadranskih naseobina. Mi smo opetovano izrazili sumnje u takva rješenja tražeći i druga, koja bi nas mogla više zadovoljiti. Polazili smo i od činjenice, da u spomenutim emisijama imamo, koliko nam je poznato, samo prekove, a prekovi su uvijek bili znak posebnih, nenormalnih prilika i efememog trajanja određene situacije. Zato smo isticali mogućnost da je kod DIM - prekova u pitanju sasvim drugi jedan subjekt, koji ih emitira, tj. ne neka grčka naseobina ili ilirski grad već nama nepoznata neka povijesna osoba, neki dinast, koji se, baš kao svojedobno i Jonije, u jednom momentu političkih kriza na srednjem Jadranu domogao vlasti nad otokom Hvarom, a možda i na još širem području.

Dim - emisije uglavnom su loše kvalitete, umjetnički domet rezbara kalupa je ispod nivoa sličnih tipova faroske kovnice, a k tome još kalup je redovito manji od onoga s prethodnih kovova. Kod faroskog novca čini se da se uvijek pazilo da novi kalup aversa bude otkovan nad predašnjim reversom, i obratno, tako da se uvijek miješaju tipovi glava (Zeus) i koza. Nešto su bolje kvalitete prekovi heraklejskog novca, pa možda i to ima neko značenje, kojemu bi trebalo posvetiti pažnju. Zasad sve to samo kao konstatacija.

Pri ovome svemu ne može ostati nezamijećenom činjenica, da su i „Ionios“ i Dim - emisije (prekovi) kao kovnu podlogu imale iste ranije kovove s tipovima novca grčkih gradova (kolonija) Pharosa i Herakleje. Povezujući te činjenice u suvislu cjlinu nameće se kao logičan zaključak, da su emisije spomenuta novca, u vidu prekova, vremenski, a i prostomo, bile povezane s kovnicama imenovanih grčkih gradova, od kojih, kako je rečeno, jednoga još nismo u mogućnosti sa sigumošću locirati. Zapravo te su emisije mogle biti realizirane samo nakon prestanka aktivnosti faroske i heraklejske kovnice, i to vjerojatno ne mnogo kasnije od toga, jer su one, kako se čini, stjecajem događaja ispunile prazninu koja je zavladala u trgovačkim vezama s prostranim ilirskim tržištem. Ako se spomenute činjenice moraju dovesti u vezu, a čini se da se doista moraju, onda kao podloga i poticaj svemu tome stoje konkretno povijesni, politički i ekonomski razlozi, koje bismo morali objasniti.

Kako ne raspolažemo drugim izvorima osim ovim, numizmatičkim, komparativna analiza svih jadranskih, grčkih i ilirskih kovova morala bi nam najprije dati odgovor na barem približno vrijeme zbivanja tih događaja. Problem nije tako jednostavan, jer se u tehnologiji kovanja općenito, a onoj o kojoj je ovdje riječ posebno, stilske i tehničke karakteristike, kao i tipologija, mnogo dulje zadržavaju u tradicionalnim formama nego li to pokazuju ostale grane umjetnosti i tehničkog procesa. Koliko je bilo moguće dosadašnjim analizama (koje nisu definitivne) ustanoviti, ne bismo smjeli prekoračiti 4. stoljeće, stoljeće u kojemu je i ostvaren pretežni razvitak grčke kolonizacije na istočnom Jadranu; dapače, preciznije bismo se izrazili, ako bismo kazali da se to počelo zbivati još tijekom druge polovine toga stoljeća, sto smo za „Ionios“-emisije već okvimo predskazali u spomenutom radu. Ako ostanemo pri tom datiranju „Ionios“ - emisija, kojih je vijek mogao biti i nešto duži, to bi, dosljedno, povlačilo i odgovarajuće datiranje Dim - emisija, za koje smo ustanovili slične pretpostavke. Postheraklejska faza tih emisija (prekova) - o postfaroskoj fazi u tom smislu ne može se govoriti, jer faroska kovnica obnavlja svoj rad, iako s drugim vrijednostima i tipovima novca - ne dolazi uopće u pitanje. Poteškoće nastaju pri nešto preciznijem definiranju vremena tih emisija, za koje bi trebalo odgovor potražiti kako u unutrašnjim, tj. tehničko-stilskim karakteristikama novca tako i u izvanjskim faktorima, tj. u povijesnom kontekstu, koji ih nesumnjivo prati. Što se tehničkih i stilskih karakteristika tiče ti kovovi, ma da s očitim znakovima opadanja, kao i improvizaoije, nose još oznake ranijih faza istočnojadranskih grčkih kovova, dakle 4. stoljeća pr. n.e., ali za to vrijeme ne nalazimo odgovarajućeg povijesnog okvira, koji bi ovdje trebao biti primaran. Legenda DIM (DI) ne samo što ne pridonosi rješenju već u određenom smislu i komplicira situaciju. Ne ulazeći ovdje u ponovnu diskusiju da li se u sačuvanoj legendi kriju inicijalna slova imena naseobine koja je emitirala novac (Grga Novak) ili nekog dinasta koji je svojim imenom obilježio nove novce kovane starim tipovima (Rendić), moramo konstatirati da nam ta tri slova ne otkrivaju ni jedno poznato, ni grčko ni ilirsko, osobno ime (antroponim) niti topo - etnonim, ako izuzmemo samo jedan od ovih posljednjih - poznati ilirski grad Dimallum. Za to su, kako smo vidjeli, neki autori već bill skloni u spomenutim siglama vidjeti ime toga grada (Lisičar).

Dakako, teoretske mogućnosti za postojanje nekog nepoznatog još monema postoje, svakako više u oblasti toponimije nego li antroponimije. No, ako bismo se već sada morali odlučiti za jednu kako tako uvjerljivu interpretaciju, koja nas ne bi odvela u vode neprihvatljivih i nerealnih povijesnih špekulacija, našoj davnoj tezi, da bismo tu ipak najradije očekivali ime nepoznatog ilirskog dinasta (ili grčkog tirana), pridodali bismo sada i drugu mogućnosti. U sasvim nesagledivom još kontekstu, moglo bi se tu doista raditi o topoetnonimu Dimale koja se, kako smo vidjeli, jedini zasad nameće kao rješenje kratice DIM. Opravdavajući tu pretpostavku, zasad bismo mogli navesti samo dvije mogućnosti: ili se tu radi o toponimu Dimale, ili njemu slicnom, koji je srodan sa spomenutim već imenom grada u južnoj Iliridi - dublete u staroj ilirskoj toponimiji nisu rijetke, a napose su poznati primjeri u geografskom nazivlju, gdje su korijen ili osnova riječi isti - ili je doista riječ o samom južnoilirskom toponimu (gradu) koji se „umiješao“ u povijesnu situaciju srednjeg dijela istočnojadranske obale. Obje pretpostavke morale bi imati svoja opravdanja, koja, međutim - to treba priznati - nisu mnogo uvjerljiva. Ako je bio na srednjem Jadranu, pa k tome još i na samom otoku Hvaru, gdje je nađeno najviše toga novca, kako objasniti samu činjenicu da je takva jedna nepoznata ilirska zajednica, ili naselje (grad), došla u situaciju da sama kuje novac, i to s tipovima poznatog grčkog grada na Hvaru. Nije li možda to mogla biti ona prastara ilirska jezgra, odnosno jedno od naselja uz grcki Pharos, koja je svojedobno sudjelovala u ustanku i u opsadi te naseobine prilikom njena osnivanja (27)? Nije li ona iskoristila šansu da u jeku jedne od velikih kriza te parske naseobine preuzme vodeću ulogu na otoku, u nekom znaku kontinuiteta, o kojem bi govorili preuzeti tipovi faroskog novca?

Za drugu pretpostavku imali bismo još manje dovoljno uvjerljivih argumenata, pogotovu ako bismo trebali ostati u već spomenutim vremenskim okvirima. Kasnije, naime u doba Teute odnosno poznatog i kontroverznog hvarskog (faroskog) „vladar“ Demetrija, koji je bio u službi i Grka i Ilira i Rimljana, mogao bi se i naći neki motiv, jer je poznato, na primjer, da je egzul Demetrije, boraveći u južnoj Iliridi, za svoju novu rezidenciju bio odabrao bas grad Dimale. Legitimitet, koji je taj bivši - a i kasniji, opet - faroski prvak želio zadržati i u dalekoj južnoj Iliridi, mogao je biti povodom kovanju novca s faroskim tipovima i s imenom nove Demetrijeve rezidencije. No u tom bi slučaju trebalo objasniti, kako su se primjerci toga novca našli samo na srednjem Jadranu, zapravo uglavnom na otoku Hvaru. Nije li, možda, brzina tih kovova (prekovi) putokaz da su i oni potekli iz stare faroske kovnice u času kad je već Demetrijev odlazak s tog otoka bio neminovan, odnosno kad je on već bio isplanirao svoju daljnju aktivnost na suprotnim pozicijama, za koju se i na taj način, sam ili posredstvom svojih pristaša, žustro pripremio?

Takvih kombinacija, dakako, mogli bismo na osnovi oskudnih podataka kojima raspolažemo, izvesti bezbroj. No, sve bi one bile lišene stvarne povijesne podloge i potrebne argumentacije, bez kojih nije moguće stvarati realne rekonstrukcije događaja. Ipak, kako određene indicije postoje, a izvan njih za sada drugo i nemamo, nije na odmet donijeti i same pretpostavke - jer one otvaraju vidike i puteve eventualnih rješenja - koje, međutim, takvima moraju i ostati sve do mogućnosti da jednom budu nadomještene i nekim realnijim, uvjerljivijim, zaključcima.

Brunšmid (sp. dj., 77) spominje i još neke druge prekove u grčkoj i lirskoj numizmatici, u prvom redu kod novca iz Balejevih emisija, koji bi po njemu bill prekovani žigovima faroske kovnice. No tom nejasnom području grčko - ilirske numizmatike - jer riječ je o primjercima novca koji su najčešće vrlo loše očuvani - ovdje ne možemo pokloniti željenu pažnju. Nismo, naime, uspjeli identificirati ni jedan takav primjerak, iako ih Brunšmid spominje. Isto pretpostavlja Brunšmid (str. 44, nr. 16 i 17 i dr.) i za isejske novce tipa nimfa (zvijezda, prekovane faroskim tipovima Persefona/koza). No to sve ne spada u „klasične“ primjere naših grčko - ilirskih prekova.

Kad se ovaj tip „kontinuiteta“ (prekovi) u grčko - ilirskoj numizmatici usporedi s kontinuitetom djelovanja pojedinih kovnica, koje su, kako je spomenuto, bile u službi različitih subjekata i nosilaca vlasti u istim srediištima i područjima Iliride (kovnice u Lissosu, Skodri, Rhizonu) - služeci se ponekad također istim tipovima i lansirajući nove tipove (28), a da se pri tome nisu služili praksom prekova - moramo se upitati, odakle te razlike u postupku emitiranja novca. Nesumnjivo je, naime, da su i te promjene političke vlasti u emisionim centrima bile nagle i donekle efemerne poput tek opisanih. Riječ je vjerojatno o jednoj drukčijoj tradiciji, a također i funkciji i karakteru toga novca, jer su kovnice na jugu Iliride, koje djeluju, sudeći po svemu, nešto kasnije od onih u sjevemijim krajevima Jadrana, bile na području povijesne ilirske države (29), dakle na neki način s njom i organski povezane. Osobno i dalje držimo da je tu prije svega riječ o kontinuitetu emisija spomenutih ilirskih gradova, kojima je ilirski vladar autonomiju zamijenio svojim kraljevskim suverenitetom, nego li o emisijama ilirskog kraljevstva, kakvih, smatramo, nikada nije bilo. U novcu pak poput onoga iz „Jonios“ i Dim - emisija treba vidjeti odraze političkih stanja na srednjem Jadranu, izvan spomenutog političkog konteksta, gdje su se u fazi inicijalnog razvoja grčke kolonizacije češće sukobljavali grčki i ilirski političko - ekonomski interesi, s povremenim demonstracijama snage i individualiteta ilirskog etničkog faktora.

Grčko - ilirski odnosi na istočnom Jadranu još nisu dovoljno proučeni, a niti su u svjetlosti postojećih izvora dobili odgovarajuće i zadovoljavajuće interpretacije. Nema sumnje da će u procesu daljnjih nastojanja da se naše poznavanje tih pitanja produbi, numizmatika imati istaknuto mjesto. Tom cilju - rezimirajući na neki način ono sto smo o tim, problemima već kazali u brojnim radovima, ali i otvarajući usput i neka nova pitanja, koja se nakon svega i nameću - neka posluže i ova naša razmišljanja, koja su zapravo bila namijenjena jubilarnom 6. svesku „Numizmatike“, a koja se stjecajem okolnosti istom ovdje objavljuju.





BILJEŠKE

1) Usp. J. Brunšmid, Die Inschriften und Muenzen der griechischen Stadte Dalmatiens, Abhandlungen d. Archäol. - epigraph. Seminares d. Univ. Wien, XI, Wien 1898.
2) Suprotno od tradicionalnog mišljenja (v. Brunšmid, s.p. dj., 69 i d.) da toj kovnici pri-padaju četiri sačuvana primjerka novca s tipovima Apolon/klas i legendom KORKYRAION - zakoje smo mi pretpostavljali da pripadaju kovnici poznatije Korkyre (Krf) - u radu koji izlaziu „Diadori“ posvećenoj M. Suiću, pokušali smo neke emisije pripisivane Issi odnosno „Ionios“- emisijama povezati s gorespomenutom korkirejskom kovnicom a time i s knidskom naseobinom na tom otoku (lavlja protoma u reversu).
3) O tom vladaru usp. naš rad „Ballaios et Pharos. Contribution a la typologie et a l'iconographie des monnaies greco – illyriennes“, Archaeologia Iugoslavica V, 1964.
4) A. Evans, On some recent discoveries of Illyrian coins, Numismatic chronicle, n.s. 20, London 1880, 269 i d. Brunšmid, sp. dj. 76 i d., naprotiv, nije sklon tezi o bilo kakvoj Balejevoj kovnici u tome gradu.
5) Vidi o tome G. Novak, Dim(os) i Herakleia, Strena Buliciana, Zagreb - Split 1924, 655 i d.; D. Rendić - Miočević, K pitanju historiciteta nekih grčkih kovnica na našoj obali. Herakleja i Korkyra Melaina, Numismatika 5, Zagreb 1953, 3 i d.
6) Usp. D. Rendić - Miočević, Novci grčko - ilirskih kovnica na Jadranu, Adriatica praehistorica et antiqua (Miscellanea G. Novak), Zagreb 1970, 347 i d. O tim pitanjima temeljito raspravlja P. Visona u svojoj diplomskoj (doktorskoj) radnji „La monetazione di Issa“ objavljenoj kao rukopis (Padova 1974-1975), sv. 1, I, 59; usp. i G. Gorini, La prima fase della monetazione greca di bronzo in Adriatico, Rivista Italiana di Numismatica, XXI, Serie sesta, LXXVI, Milano 1976, 7 i d.
7) V. bilj. 2 i tu citirano naše mišljenje.
8) Odnosno „Ionios“ - emisije koje vjerojatno potječu iz neke isejske kovnice.
9) V. bilj. 7 i 2.
10) U spomenutoj radnji o „Jonios“- emisijama (bilj. 6) pretpostavili smo kao najvjerojatnije da je na tom novcu prikazan lik Apolona (možda i Hermesa?), i to u serijama gdje je u aversu lik mlade muške osobe okrenute na desno (str. 365).
11) Opetovano je izraženo mišljenje u novije doba da na daorsijskom novcu neće biti prikazan lik toga božanstva, već ili nekog domaćeg boga ili herosa (D. Rendić-Miočević, H. Ceka) ili pak vladarske osobe, Gencija (S. Islami). Vidi o eventualnom prikazu Hermesa na „Ionios“, -serijama bilj. 10.
12) Lik Herakla (a možda i Posejdona ili čak Zeusa) prikazan je po našem mišljenju i na nekim serijama navodnog „Ionios“ - novca, koje mi pripisujemo korkirejskoj (knidski grad na o. Korčuli) kovnici; vidi bilj. 2.
13) Sp. dj., 38, bilj. 32 i 33.
14) Sp. dj.
15) Usp. J. Brunšmid, s,p. dj.; H. Ceka, Questions de numismatique illyrienne, Tirana 1972; S. Islami, Le monnayage de Skodra, Lissos et Genthios, Studia Albanica 3, Tirana 1966, 1, 225 i d.; D. Rendić - Miočević, L'atelier monetaire de Rhizon et ses emissions, u „Kovanje i kovnice antičkog i srednjovjekovnog novca“ - znanstveni skup, Beograd 1976, 35 i d.
16) Legenda se kod bolje sačuvanih primjeraka redovito pojavljuje u tom obliku, za koji se pretpostavljalo da predstavlja dorski genitivni oblik imena (nismo bili prvi koji smo zastupali to gledište, kalko navodi G. Gorini, sp. dj. 15, bilj. 19). Ipak na jednom primjerku (v. naš rad „Ionios ...“, T. IV, gore) čini se da je vidljivo i posljednje, šesto slovo, u kojemu prepozna jemo Y, nasuprot onima (Gorini, 15; Visona, 86) koji hoće da predani oblik kompletiraiu u IONIOS (nominativ).
17) Punija legenda, koja je rjeđa, glasi DIM, dok veći broj primjeraka, istina loše očuvanih, ima kraći oblik DI.
18) O tome zašto smo se odlučili da i taj treći „ti“ označimo kao varijantu, v. dalje.
19) Sp. dj.
20) O tome vidi Brunšmid, sp. dj., 58 i d. (posebno 61, 5); usp. Visona, sp. dj. 174 i d.
21) Usp. Visona, sp. dj., 64 i d.; Gorini, sp. dj., 9.
22) Spomenuti autori vide proces tih prekova u obrnutom redoslijedu, što, po nasem sudu, može biti samo u nekim slučajevima točno.
23) Upozoravamo na već spomenute tipove na novcu: grožđe, a također i amfora i kantaros (kao recipijenti za poznata viška i hvarska vina). Usp. o razvoju vinogradarstva u ilirskim krajevima M. Zaninović, Iliri i vinova loza, Godišnjak Centra za balkanol. ispitivanja Akademije nauka i Umjetnosti BiH, XI/2, Sarajevo 1976 (Zbomik A. Benca), 261 i d.
24) I »Ionios« - serija 2, kako smo je nazvali (av: lik starijeg muškarca na lijevo, uz legendu IONIO) ima lavlju protomu u reversu, no pitanje je, nije li ova serija »Ionios« - novca naslijedila nešto iz tipologije »korkirejskog« novca.
25) Usp. B. Dautaj, La decouverte de la cite illyrienne de Dimale, Studia Albanica 1965,1, 65 i d. (Riječ je o današnjoj Krotini u Albaniji).
26) Usp. Naš rad (saopćenje na numizmatičkom kongresu u Parizu, 1953) „Quelques remarques sur les monnaies grecques de Dalmatie“, Actes du Congres..., Paris 1957, 83 i d.
27) O tome vidi D. Rendić - Miočević, Prilozi etnografiji i topografiji naše obale u staro doba. Jadastini, Vjesnik za arheol. i hist. dalm. LI, 1950, 19 i d., M. Nikolanci, Otok Faros prije dolaska Parana, Hvarski zbornik I, Hvar 1973, 105 i d.
28) Vidi osnovnu literaturu spomenutu u bilj. 15, usp. Također D. Rendić - Miočević, Neki problemi tipologije i kronologije novca ilirskog kralja Gencija, Numizmatičke vijesti,
27, Zagreb 1969, 1 i d; isti, Uz nalaz doskora nepoznata labeatskog novca. mPrilog ikonografiji ilirskog „plemenskog“ novca, ibid., 31, 1973, 9 i d.
29) Usp. F. Papazoglu, Les origines et la destinee da l'Etat illyrien. mIllyrii proprie dicti, „Historia“ 14/2, Wiesbaden 1965, 143 i d.


Autor: Duje Rendić – Miočević
Izvor: Numizmatičke vijesti, broj 33, Zagreb, godina 1979.


Novi numizmatički katalog: Kovanice i novčanice Jugoslavije, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Makedonije – 2. izdanje, 2011. – 40 EUR + poštarina - NARUČI!
111

Post je objavljen 24.05.2013. u 13:44 sati.