Pregled posta

Fešta u BUREU

Evo jos jednog starog posta koji cu ponoviti uz malo obrade. Mislim da ce vam biti interesantan osobito sada kad ima mogucnost da postavim i koji klip pa ce vjerojatno osjecaj biti potpuniji.

Tako sam se lijepo osjecao danas. Probudio sam se u pola sedam sto je nesto nevjerojatno za mene. Od kada se kao nesto pitam u ovom timu lagano smo i svoje dnevne obveze sa 8 pomjerili na pola devet, a sada ni devet sati nije kasno da se odradi to sto moramo. Ne kazem da sam lijen no jednostavno volim spavati i u miru piti jutarnju kavu.
Iznenadjenje za ove moje ovdje je kada se ustanem prije 8, a pola sedam je bilo stvarno vise nego neobicno.
Jutro je tako ugodno svjeze, morao bih to pokusati malo cesce uraditi.

Vec u pola sedam je bilo dvadesetak zena ispred crkve. Dok sam pio kavu skupilo se vec mnostvo ljudi i uz zvuke bubnjeva pocela je i pjesma. Misa pocinje u osam. Berhani je dosao da vidi da li sam jos raspolozen da idem sa njim u crkvu cim me je vidjeo da sam budan. Bili smo tamo petnaestak minuta ranije. Mislim da je bilo vise od stotinjak ljudi i prvi osjecaj nije bio bas najljepsi. Svi su gledali u mene kao da vide neko cudo i nije to bas tako ugodno. Kada su vidjeli da se znam prekrstiti to je bilo kao da sam napravio ne znam sto. Prihvaćen sam, svi su se poceli nesto smjeskati pogledavajuci prema meni, cak je bilo i nekih koji su se dosli rukovati sa mnom.
Zar to nije znak da sam prihvacen i dobro dosao,
Moram priznati da nas ne vole bas previse, no ipak ne pokazuju to obično toliko strasno. Na kraju krajeva nismo ni mi bas uvijek voljeli ovu moju novu "firmu" kada su bili kod nas. Sada se čak donose i nekakve daske i improvizira klupa da mogu sjesti, te me nude da se pomjerim u hladovinu. Ma dobro je nema problema meni je sve dobro samo vi svoga posla, hvala vam, nisam prestajao zahvaljivati na tolikoj pažnji no zaista mi nista nije trebalo osim da mogu biti tu sa njima i fotografirati.

Sa desne strane crkve su zene, sa lijeve muskarci. Prije mise nekoliko momaka udaraju u bubanj i plesu u krug a zene se ubacuju u pjesmu onim indijanskim poklicima koji se ne mogu ovako slovima docarati, Nesto kao Jujujujuju ( to je kao kada se djeca igraju indijanaca i lupaj se dlanom po ustima ). Interesantno.zbog toga sam radostan sto sada mogu ubaciti i koji klip.zvuk i nije bas najbolji no sto se moze Ne ipak se predajem ovo sa klipovima, stara sam skola i ne snalazim se a nemam bas puno vremena danas za instalacije, convertore i sl. Obećavam da ću se potruditi pa će biti i koji klip a za sada samo fotografije.
Kada sam stidljivo napravio prvu fotografiju vidjeo sam da se ne bune i nitko sretniji od mene. Iako mi je Berhani rekao da nema problema nije mi bilo svejedno da fotografiram, Afari to ne da ne vole, za njih je kada vide kameru kao da si uperio pusku u njih. Na to smo upozoreni i zbog toga i nemam bas puno njihovih fotografija, pametnije se ne igrati.

Uglavnom bio je dobar znak da se moze fotografirati. Nije da su ovo divlji ljudi i da se ocekuje da ce ti netko glavu skinuti zato sto si ga ruzno pogledao, neg je jednostavno glup osjecaj kada ne znas sto im moze smetati a smeta im dosta toga.
Misa je tekla onako kako sam nekada ranije opisao u jednom od postova.

Ispred crkve je postavljena prostirka na koju svi koji dodju i ostave neki dar za crkvu. Vecina ih donese svijecu, al bilo je tu jos nekih prostirki, sarenih krpica koje ce necemu posluziti, dva tri sarena kisobrana koji su zaista nesto posebno, novac i tako tko sta ima. Normalno da sam i ja dao novaca no poslije sam donio i nekoliko boca vode sto im je bilo posebno drago. Dva starca koji su sjedili na mjestu gdje su se ti darovi ostavljali su mi se uredno zahvalili rekavsi mi “Grazzia prego, grazzia.”

Cita se Biblija, dugo se cita. Poslije toga“ucitelj Biblije”, covjek koji nije obucen u svecenicke haljine tumaci to sto je procitano. Veliki govornik, slusaju ga ne trepnuvsi cijelo vrijeme dok je pricao.

Nakon njega jedan od dva svecenika takodjer odrzi isto toliko dugu propovjed no atmosfera je drugacija, vec se polako gubi koncentracija kod slusatelja,. Lagano se pricaju nesto izmedju sebe, ustaje se trazi deblja hladovina ili ugodnije mjesto za sjediti. Uglavnom kao da im svecenik i nije bas toliko interesantan kao ovaj prije njega.

Proslo je deset sati sto znaci preko dva sata je vec sve trajalo.

Morao sam da download-am fotografije jer sam imao vec dosta clipova i fotografija. Nakon onog obreda pljuskanja vode u lice i pijenja case vode ponovno su se ukljucili bubnjevi i pjesma. Procesija je isla u krug oko crkve, a u povorci su se nosile slike Andjela Gabriela i Majke Bozije sa Isusom u narucju i dva Andjela na nebu.

Okruzivsi tri puta oko crkve uz zvuke bubnjeva i pjesmu obred je zavrsio. Svi veseli, nasmijani, razigrani nisu obracali pozornost na to sto je vec skoro podne i temperatura na suncu je bila tko to zna kolika ako je u hladu 43.4. a znalo je biti i toplijih dana kao sto mozete vidjeti


Hrane u izobilju, indjere pune tacne kruzile su okolo i svi su uzimali i jeli ne prestajuci pjevati, Kada je jedna od tih plitica sa indjerom stigla do mene bilo je vrijeme da se lagano ispricam i odem odatle. Tjerali su me da ostanem i jedem sa njima. Sada sam vec bio kao jedan od njih, no Berhani koji zna da mi je muka kada cujem rijec "indjera" me je izvukao nekim izgovorom da moram ici. Hvala mu. Drugi razlog sto su me ipak pustili da ne probam indjeru je bio taj sto sam im obecao isprintati fotografije. To je bio dovoljan razlog da budu sretni sto idem.

Barem njih dvadesetak je, onako na kameri, pregledalo sve snimljeno i ne malo su bili iznenadjeni kada su pored fotografija vidjeli da je kamera u stanju snimiti i clipove, a tek sa tonom.

Sve u svemu lijepa zabava na kojoj sam se lijepo osjecao,.Evo samo jos par fotografija interijera crkve.

Žao mi je zbog klipova no snaći ću se valjda neki drugi put. Moram izmjenjati format u kome sam snimao


Post je objavljen 25.05.2013. u 10:58 sati.