Moj gonič robova vjeruje da ga mogu pratiti u svemu.
Pa i mogu, ako me nahrani čarobnom jabukom (osobito djelotvorna je vrsta zeleni delišes u kombinaciji s corny-em s brusnicama i dvije kocke čokolade).
Kad moj gonič robova kaže "ajmo", ja ga slijedim. Moji bijedni pokušaji da otklonim od sebe njegov plan u stilu : " Gladna sam, umorna i zaista se ne osjećam fizički sposobnom za to...", on glatko odbija svojim: " Idemo, pa dokle stignemo." A to znači : " Odradit ćemo sve kako sam zamislio."
Ruta je bila jebeno dobra!! :))
Išli smo biciklima po Hvaru, od Vrisnika preko Selca pa makadamom do pred vrh Sv. Nikole i nizbrdo preko Dola natrag u Vrisnik. Sve u svemu 35 km i 500 m visinske razlike.
Ovu Hvarsku rutu, što se tiče dojma koji je ostavila na mene, mogu eventualno usporediti s onom po Krku od prošle godine, a po ljepoti možda samo još s jesenskom kroz turopoljske šumetine u stilu Gospodar prstenova.
Na kraju priče, s jabukom ili bez nje, uvijek mi je drago da me moj gonič robova natjera da idem preko svojih granica kako bih doživjela nešto čudesno. :))
Post je objavljen 23.05.2013. u 13:37 sati.