Hej ti! Silazi dole! Kud si krenuo?
Ti da me gledaš svisoka? Zar si skrenuo?
Spuštenih ramena krenuo je dolje,
pod njegovim tijelom užad se ljuljala
lijevo desno glava se sama njihala.
Harlekino će opet kasniti. Može li bolje?
Pod svjetlima reflektora veliki je poeta
pred očima mondenog svijeta
recitaciju svoju uzvišenu započeo:
Mlada je djevojka meke kose prala
iznenada tužna plakati je stala
kose nježne vlažne se prosule
srebrenu stazu zlatom posule
Mjesec se blago osmjehnuo
vjetar je glasno hukom uzdahnuo
Mladost je bolna sama
Starost je sjetna dama
Svjetla se ugasiše i svijeće
i mnoge suze su pale
Harlekinove ljestve njihat se stale
čelično uže dovoljno čeka ovo veče
Post je objavljen 22.05.2013. u 22:08 sati.