"Ovako lipi momenti zaslužuju da im posvetin ovu svoju pismu ...
Uživala san u lipoti trenutka , uhvaćenog okom namjernog
promatrača ..."
Pise Necmenjanka, i evo pjesme
Dok nebo more ljubi
Ovo Sunce purpurno
U beskraju se gubi
U sne bježeći žurno
A vesela dva oka
Pitanja sto postavi :
Zašto prije roka
Sunce vale ostavi ?
Zato maleno moje
Da mijesto ustupi luni
On čuva snove tvoje
Da ništa ih ne buni
Da miran snivaš san
Dok novi ne svane dan
i nove fotke za Necmenjanku!
Post je objavljen 22.05.2013. u 20:59 sati.