Ovim putem dodajem na listu još jednu stvar koju bojkotiram.
Inače da ne ostane u zraku bojkotiram mnoge stvari.
Kupovinu nedjeljom, proizvode testirane na životinjama, pojedine trgovine, jednu slastičarnu i tako to. Smatram to jednom od rijetkih dobrih strana kapitalizma. Mogućnost izbora.
Neće nitko propasti jer ja nešto ne konzumiram naravno. Nitko neće propasti zato što ja bojkotiram određenu trgovinu ili ugostiteljski objekt, ali za svoj novac imam pravo izbora. Ne moram dolaziti u kafić u kojem su konobari neljubazni. Posebno zato jer kafića ima mnogo. Oni neće propasti zbog moje nekonzumacije njihove usluge, ali imam pravo odabrati da ne želim njihovu uslugu.
I tako radim. Ima cijela knjiga o tome, zove se tajna nestalog kupca. Ako kog zanima. Često taj koji nestane vodi i svoju ekipu sa sobom.
Ima jasno i dobrih primjera rijetko viđene profesionalnosti koji me uvijek iznenade; recimo dosta često odem u jedan lokal po sendvič. Prvi put kad sam bila sam pitala gospođu koja radi tamo imaju li nešto bez mesa (jer sam pretpostavila, jasno poučena dosadašnjim iskustvom, da nemaju).
Žena je rekla, nemamo ali možemo napraviti bilo što od stvari koje držimo. A realno nije morala, zapravo nisam to uopće očekivala. Drugi put je znala što tražim bez da sam objašnjavala. Moj sendvič njima zapravo ne znači puno jer imaju ogroman promet, ali se profesionalno ponašaju prema SVAKOM kupcu. I zato ću uvijek i otići tamo.
Godinama pijem jednu te istu stvar. Studenu limun. Makar mi je Jana zapravo ukusnija kad razmislim, Studena je tu bila prije. Za mene je postala pojam u rangu Digitrona, Kalodonta, Faksa i Kinderlade. Brand name.
Mislim da sam dobra mušterija. Pošto ju financiram sama volim da ima okus makar je voda, voda. Oko tog se svi slažemo.
Sponzorski ugovori se daju zbog onog što osoba predstavlja. Uspješan glazbenik, glumac, sportaš. Sponzorira ga određena tvrtka pod određenim uvjetima. Često ta tvrtka i pojedinac imaju različite ideje slike koja treba ići u javnost. Recimo pretplatiš se na obiteljskog čovjeka, a dobiješ ovisnika o sexu koji ima više švalerki nego Sanader satova.
E sad zašto bojkot? Zato što javna osoba koja ju reklamira podržava uvjerenja kojih se osobno grozim. Zato što ista javna osoba kupuje popularnost koja joj pada u njenoj osnovnoj djelatnosti. Na prilično jadan i jeftin način.
To naravno neće promijeniti svijet niti upropastiti profit proizvođaču. Ali više ne pijem Studenu.(ovo shvatite kao zbirnu imenicu stvari koje dotična reklamira). Jer se eto ne slažem sa slikom osobe koja ju predstavlja. I ne želim financirati stavove koje zastupa ta osoba. Pošto sam previše asocijalna za građanski neposluh držim se neposluha građanina(građanke). Otprilike kao onaj lik koji je napravio sam svoj prosvjed i hodao okolo s transparentom.
Kapitalizam. Možda ćemo se ipak zavoljeti.
Post je objavljen 22.05.2013. u 08:38 sati.