Marketing
Tick tock croc
Predosjećaj da će se dogoditi nešto užasno popratile su noćne more. Pritišću prave gumbe. Znaju koju slike prikazati u jezivo realističnoj REM-fazi koje će me proganjati još par dana poslije. Tijekom vožnje u kamionetu baka i teta iskaču van. Vozač usporava,a ja promatram baku i tetu kako se približavaju vodi. Sve je sivo-zeleno te se u vodi pojavljuju krokodili. Baka i teta im se približavaju i miluju ih poput ljupkih kućnih ljubimaca. Uznemireno promatram prizor vičući da se maknu od njih. Vozač je stao i ja se okrećem prema njemu kako bih vidjela tko je za volanom i zašto ne reagira. Čujem vrisak iza svojih leđa te se naglo okrenem. Teta drži u svojoj ruci bakinu ruku i vrišti dokle ju baka zgroženo promatra. Moja razmišljanja o tome kako će me nedostatak bakine ruke vječito podsjećati na vlastitu bespomoćnost izbacuju me u stvarnost. Ne volim više ni spavati .Zašto me nitko nikada ne sluša?
Post je objavljen 27.05.2013. u 23:04 sati.