TV Serija Star Wars Rebels evocirat će McQuarriejeve vizualne koncepte iz 70-tih
Doista dobra vijest i prava posveta nedavno preminulom majstoru. Znamo za seriju da će biti smještena u zanimljivo razdoblje između dvaju trilogija (one loše i one dobre) u kojem doista ne znamo što se dogodilo. Na sreću pobjegli smo iz ne odviše intrigantnog razdoblja Clone Wars serijala smještenog između epizode II i III, obzirom već znamo što će se dogoditi u epizodi III. Međutim, razdoblje između dviju trilogija bi, zahvaljujući nedorečenosti Lucasovih scenarija (ne zavaravajmo se, to nisu bili scenariji, nego nacrti scenarija pretvoreni u cgi-spektakle od 100 milijuna dolara), mogao bi biti dobar prostor za ispuniti intrigama vezanim uz uspon Imperija i usporedo s tim rađanja Pobune. No, uglavnom, u sljedećem videu ćemo vidjeti kako jedan tip dolazi kod drugog tipa s crtežima tie-fightera i jednom od prekrasnih ilustriranih knjiga McQuarrijevih koncepata i govori o interesantnoj logici: ako se TV-serija već bavi razdobljem prije epizode IV, zar ne bi bilo logično da onda koristimo McQuarrijeve nacrte nastale prije nego je ta epizoda snimljena 1977. godine? Odličan način da se istraži fenomenalni likovni repozitorij preminulog genijalca i dočara tranzicija prema prepoznatljivosti originalnog klasika. Upravo sam se sjetio nečeg što me je zasmetalo kod prequela, iako se možda radi o nečem neizbježnom. Naime, iako se radnja u toj trilogiji događa više desetljeća prije EP IV, tehnologija je izgledala suvremenije. Gledatelj je pritom trebao napraviti suspenziju nevjerice i prisjetiti se da je ANH sniman onda dok je 8-bitna grafika još bila znanstvenofantastični koncept. Ono što bi bio jedan inteligentan pokušaj razrješenja ove nekonzistentnosti je da se pokuša smiriti lopta i tehnologiju učiniti što više retro, a opet dovoljno atraktivnom za današnje standarde. Također bih volio i da se nova serija, kao i nova trilogija, oslanjaju više na tzv. praktične efekte, a manje na CGI. Zapravo, potrebna je kohabitacija između dvaju svjetova. Fizički modeli i rad s opipljivim materijalom i kulisama je nužan, zato što čak i dramatski daje poticaj za radnju: stvarni izgrađeni set neke Tatooinske nastambe, ili svemirskog broda može režiseru, glumcima i ekipi dati bolju ideju za neka dramatska i kinematografska rješenja. Ako glumci samo šetaju pred zelenim šperpločama, slabo ih to može motivirati na neku posebnu izvedbu.