Marketing
Duga zima je napokon završila i došli su dani koje ću provesti zajedno sa svojom najdražom. Sa kojom kilom više, centimetrom manje i sijedom više, krenuo sam prema Dalmaciji. Nakon devet sati „mučenja“, stigao sam u Vodice rano ujutro. Grad je bio spokojan, pust i mokar od kiše. Poslao sam poruku da sam sretno stigao, njoj i svojima, te krenuo putem prema stanu. Sa „glasnim točkovima“ na putnoj torbi probudio sam i „razdrmao“ sve uspavane stanovnike. Raspremio sam se, uključio u stanu sve potrebno od tehnologije i zatim sretan zaspao, jer uskoro mi netko stiže.
Nakon loše prospavane noći, jutarnje hladnoće i neudobnog kreveta, stiglo je jutro. Poruka je zazvonila na mobitelu. Bila je to Ona, govoreći kako je krenula autobusom prema meni. Polagano je neka mala „tremica“ počela prolazit kroz mene. Bio sam uzbuđen i sretan što se napokon približava taj trenutak. Malo sam se dotjerao, stavio sunčane naočale, te zatim brzim korakom krenuo prema kolodvoru.
Nakon kratkog čekanja, došao je autobus i jedva sam čekao da je vidim i poljubim. Izašla je nasmijana, čvrsto me zagrlila i poljubila. Iako kratke i svijetlije kose, bila mi je jako slatka i privlačna. Svidjela mi se promjena. Ali možda je to ipak samo zbog dugo iščekivanog poljupca…hehe…
Prvo smo otišli u trgovinu kupiti potrebne namirnice, a zatim otišli u stan. Nakon „krvavog druženja“ i ljubljenja u krevetu, ispekao sam jaja za ručak. Ostatak dana proveli smo ljubeći se i mazeći, a navečer smo gledali jednu emisiju koja nas uvijek dobro nasmije.
Sutradan smo odlučili malo proći gradom. Uzeli smo bicikle i vozali se gradom i obalom, prisjećajući se famoznog prvog susreta na molu. Nakon photo session-a i vožnje do Srime, krenuli smo u stan, a za večeru je moja draga pravila pizzu. Bila je super kao i uvijek. Navečer smo gledali romantičan film pijuckajući pivo, a kasnije čari začinili na dobro poznat način u bračnom krevetu.
Sljedeći dan smo morali do Splita jer je moja ljubav imala obavezno predavanje na koje je morala doći. Nakon kratke odvojenosti, otišli smo se prošetat Zapadnom obalom. Ležali smo na ležaljkama i uživali, sve dok nije počela padati kiša. Zatim smo išli na ručak, a nakon toga uživali jedno u drugome pod vrućom posteljom.
Sutradan sam trebao ići doma, ali sam na sreću ipak ostao još jedan dan. Toga dana je bio Sveti Duje pa je bila velika gužva u gradu. Mi smo odlučili šetati po Marjanu, posjetiti zoološki vrt i biti na svježem zraku. Obožavam šetati s tobom i bilo mi je jako lijepo. Navečer smo otišli sa prijateljicom na Rivu na koncert. Sjedili smo na zidiću, pijuckali pivo i gledali vatromet.
I tako, došao je i dan kad se moramo odvojiti. Nismo bili toga svjesni.
Prvo smo se ljubili, mazili, „igrali“ i govorili lijepe riječi, a zatim smo otišli još malo na Rivu ne bi li se još koji put slikali. I tako kad smo sjedili na klupi pokušavajući se slikati, uskočio je jedan komični stranac te se ponudio da nas slika. Pristali smo, a on je pokušavao i pokušavao ali nije uspio slikati. Na kraju je ipak uspio i lijepo nas nasmijao.
Približavao se rastanak te sam se spakirao. Krenuli smo prema „tužnom kolodvoru“ sa još tužnijim pogledima u očima. Nisam bio toliko svjestan da odlazim, sve dok nisam ušao u autobus i ugledao te kroz staklo. Postajao sam sve tužniji, koliko god sam pokušavajući biti pozitivan. Ali kada je autobus krenuo, nisam mogao suspregnuti suze i znao sam da se rastajemo.
Sada je prošlo već tjedan i pol od tih predivnih dana, i tako mi prokleto fali taj osjećaj da si uz mene. Opet prolazimo kroz teške trenutke kao i uvijek kad se rastanemo, jer ne možemo prihvatit tu bolnu istinu da ne možemo za stalno biti zajedno. Moramo prihvatit da su stvari drugačije kad nismo zajedno i da ne možemo dobivati toliko pažnje i ljubavi kao kad smo zajedno. Svađamo se bez potrebno, povrijeđujemo jedno drugoga, a sve zbog odvojenosti. Žao mi je jako zbog toga i želim da između nas bude bolja situacija.
Koliko god ti nekad ne pokazujem koliko te volim, koliko mi značiš, koliko mi trebaš, koliko mi nedostaješ….Znaj da osjećam prema tebi nešto ogromno što nikad neću prema nikome više osjećati. Znam da sam nekad nemoguć i težak ali nisam robot koji uvijek može pokazati osjećaje. Ta promjena „malo te imam, malo te nemam“ je jako zeznuta stvar za moje osjećaje.
Volio bi da nije tako, ali nažalost će biti sve dok jednoga dana ne budemo za stalno zajedno. Vjeruj da će mi to biti najsretniji dan u životu.
Voli te tvoj medo.
Post je objavljen 19.05.2013. u 17:45 sati.