Marketing
Moje prvo javljanje
Dobrodošli! 
Drugi dan sam joj prišao s leđa. Htio sam iskoristiti efekt iznenađenja. Lagano ju obuhvatio oko struka i poljubio u vrat. Čvrsto mi je stisnula ruke te lagano izustila ''Nemoj..'' Nisam znao odreagirati na iznenadnu hladnoću. Samo sam poraženo slegnuo ramenima te izašao iz stana.
Treći dan sam šetao po stanu smišljajući koji mi je sljedeći korak. Moram uspjeti u svojoj nakani. Samo nisam znao odakle bi počeo. Zastao sam te pogledao kroz prozor. Ugledao sam ju. Bila je puna masnica. Skrenuo je pogled kako nebi sam sebi presudio. Gomila pitanja su skakala s jednog dana na drugi. Što mi je činiti? Zar da na tome ostane...
Četvrti dan je bio vrlo pozitivan. Jutro mi je posebno zasjalo. Istezao sam se u krevetu ispijajući jutarnju kavu. Sigurno će danas biti taj dan. Uzeo sam telefon u ruke te ju nazvao. No sa druge strane nije bilo odgovora. Spremio se na brzinu te istrčao niz ulicu slijedeći put ulaza u suprotnu zgradu. Lagano obrojavanje do kata broja osam i bio sam tako blizu. Sad ili nikad pomislih. Uhvatio sam objeručke kvaku, no bila je zaključana. Pozvonio sam. Čekao sam ju cijelu vječnost da mi otvori, no i to je očito bilo previše. Vidno razočaran vratio sa, se u svoj stan.
Peti dan nije nimalo ličio na dan uopće. Kiša i tmurni oblaci zagrlili su sobu u potpunu tminu. Čak ni kava nije imala okusa. Shvatio sam da me nešto steže oko grla. Znam da moram stati na kraj tome. No svaki moj pokušaj završi neuspješno. Zar da pokušam ponovno sada kada znam dno? Ispitivao sam savjest. Lagano sam došetao do prozora. Iznenadni prizor obasjao mi je um. Vidio sam ju kako se brani i plače. Sad ili nikad! Uzviknuo sam. Otrčao sam istim putem kao i jučer te čekao onu istu brojku osam da zasvjetli. Razvalio sam vrata te skočio na njega iz sve snage toliko da sam ga svalio na pod te počeo udarati po licu. Bio sam ohrabren njenim vriskovima. To mi je davalo snage kako bi ga kaznio za svu nanesenu bol. Nakon toga sam ustao te ju snažno zagrlio. Odveo ju do stana te pozvao policiju. Zajedno smo gledali kako ga odvode. Nisam znao dali mi se učinilo zbog zrake sunca ili zbog njenog kratkog osmjeha da je svjetlost ponovno zavladala mojim stanom...
Prvi dan je šetao parkom tražeći odgovor na tamu u njegovom stanu. Ugledao je neobičnu ljepoticu kako čita novine. Odlučio ju je šarmirati svojim znanjem. Na njeno odobravanje sjeo je do nje. Razgovor se činio tako kratak, no opet prolazili su sati. Završili su na piću u restoranu te nakraju začinili večerom. Smijeh je prevladavao cijelo vrijeme. Pogledu su nam se sreli te sam tiho izustio ''Hoćemo do mene?'' Ona je samo kimnula glavom te slijedila moje korake. U stanu sam je lagano privio uz sebe te ju krenuo ljubiti, ona je zadrhtala te zaplakala. Imao sam osjećaj kao da sam je tek tada upoznao. Pokazala mi je masnice te rekla da ima muža. Od srama je istrčala van iz stana, a ja sam je pratio dok nije ušla u suprotnu zgradu te stisnula brojku osam. Stajao sam dugo na pragu zgrade, tražeći snage za suočavanjem, no ona nije izlazila van. Prozborio sam tiho:''Sutra..''
Post je objavljen 19.05.2013. u 14:55 sati.