Ovo je jedno svjedočanstvo o pomalo neobičnom događaju. Nisam pisac ni novinar, ali obećanje je obećanje pa ga želim ispuniti iako se nekako bojim svog zadatka.
Dogodilo se to 59-e ili 60- te godine prošlog stoljeća u gore spomenutom malom mjestu Dalmatinske Zagore gdje svatko svakoga zna i svjedoci su još živi.
Desetak prvopričesnika se igralo ispred crkve čekajući fratra da im otvori vrata pa da uđu na sat vjeronauka. Bile su tu dvije Zlate, Marija, Ante, Danica i druga djeca. Trčkarali su oko crkve i u jednom trenutku zastadoše svi u isti čas jer su čuli zvonce kako zvoni u crkvi. Pokušavaju ući u crkvu, ali vrata su zaključana. Nedugo zatim dolazi fra Ivan i dok otvara vrata, djeca mu pričaju da su čuli zvonce u crkvi. Fratar je u nedoumici i govori djeci da u crkvi nema nikoga i dok ulaze u crkvu na drugim unutarnjim vratima je bilo staklo gdje su djeca vidjela obris Gospe. "Velečasni, vidite Gospa!"- viknuše djeca. Fratar se smuvao govoreći djeci da tu nema ničega i tjera ih da po crkvi potraže ima li koga tko je mogao zvoniti zvoncem. Djeca se razletiše po crkvi u kojoj stvarno nisu nikoga našli, ali zvuk zvonca i Gospin obris na staklu im ostade vječni upitnik.
Te godine je u Vrgorac došla mlada učiteljica, primorka, friško udana za domaćeg čovjeka i ovo joj je bila prva generacija vrgorskih učenika. Škola je tada bila u Markotića kući poviše današnje Bantulove mesnice.
Sutradan, nakon događaja u crkvi, na nastavu mladoj učiteljici upadaju dvojica udbaša iz Makarske i prozivaju poimenice djecu koja su navodno svjedočila tom "čudnom" događaju u crkvi. Djeca se ustadoše i u strahu pođoše za dvojicom udbaša na vrh Pijace u zgradu stare Općine. Dok su djeca ulazila u Općinu, jedna od djevojčica, pogleda prema svojoj kući strahujući od ćaće i matere jer je mislila da je napravila nešto strašno, a to bi značilo kaznu i sramotu.
Uđoše dvojica udbaša s djecom u neku sobu s crvenim foteljama i ponudiše im bombone. Pitaju oni djecu o Gospi i zaprijete im da to nikome, ama baš nikome ne smiju reći. Djeca su obećala čuvati tajnu, a ni roditeljima od straha nisu rekli tu njihovu "sramotu".
Učiteljica vjerojatno nije ni znala o čemu se radilo, ali nikada nije prema njima pravila razliku nego se ponijela krajnje profesionalno. No, djeca u razredu nisu bila tako taktična pa su ovi "obilježeni" još dugo vremena ostali obilježeni.
Neka ovaj događaj svjedoči o jednom vremenu kada pojedinac nije imao slobodu i gdje su malodobna djeca u trenu postala "protudržavni element". O vremenu kada je šutnja bila zlato...a šutnja to svakako nije.
Kako odabrati kategoriju: religija ili politika?
Post je objavljen 18.05.2013. u 20:40 sati.