Marketing
Odlikovanje zagrebačkih kanonika
Decoration of Zagreb Priests
This aricle is written in Croatian. You can translate it to your language using Google Translate tool.
Na portretima nekih zagrebačkih kanonika zapazio sam odlikovanje u obliku reda (ordena), koje im je visjelo oko vrata, a koje mi je u prvi mah - kod površnog promatranja - sličilo na komanderski križ austrijskog reda cara Leopolda, odnosno na ugarski red sv. Stjepana. No, pošto sam isto odlikovanje vidio i na portretima nekih zagrebačkih kanonika koji se nisu posebno istaknuli ni u crkvenom ni u javnom djelovanju svojega vremena, posumnjao sam odmah da bi manje poznate ličnosti mogle posjedovati i nositi te visoke redove. Budući da odlikovanje koje razmatramo nije sličilo ni jednom od ostalih austro - ugarskih odlikovanja, zaključio sam da se radi o nekom redu koji je podjeljivan samo višim crkvenim dostojanstvenicima.
Tu moju hipotezu potvrdio je pronalazak lijepog crteža toga reda u knjižnici „Recensio episcoporum, archiepiscoporum, praepositorum et canonicorum...“koju je 1887. godine u Zagrebu publicirao zagrebački kanonik Stjepan Matković (umro 1889.). Iz bilješke koju je dodao ispod crteža saznaje se, da je red podijeljen Zagrebačkom kaptolu 1802. godine od cara i kralja Franje II. Razloge zašto je baš 1802. godine došlo do te podjele nisam mogao utvrditi. No prema tvrdnji povijesničara Zagrebačkog kaptola i najautoritativnijeg poznavaoca njegove povijesti dr. Ljudevita Ivančana izgleda, da je za tu podjelu bio najzaslužniji tadašnji zagrebački kanonik Antun Mandić (1740. - 1816.), koji je 1806. godine bio imenovan đakovačkim biskupom. Ivančan ne navodi razloge za tu Mandićevu inicijativu, no u Mandićevoj biografiji, koja se nalazi u Ivančanovom standardnom djelu, kaže se, da se u doba dovršenja toga djela u kaptolskoj vijećnici nalazila slika prepošta Mandica s kanoničkim odlikovanjem u lijevoj ruci (koje Ivančan neopravdano zove kanoničkom zvijezdom) i komanderskim križem sv. Stjepana o vratu.
Početkom XIX. st. uvriježio se običaj podjele križeva poglavarima crkvenih redova odnosno samostana. Tako su nam poznati križevi podijeljeni poglavarima nekih austrijskih samostana, no ti su križevi po svom obliku znatno jednostavniji od križa zagrebačkih kanonika, koji su po likovnim karakteristikama mnogo bliži nekim redovima koje je tada podjeljivao car i kralj Franjo II.
Red zagrebačkih kanonika sastoji se od osmerokrakog kriza grimizne boje koji je optočen srebrnim rubom. U središtu križa nalazi se krug iz kojega, između pojedinih krakova križa, izlaze plamičci izmjenično zlatne i srebrne boje. Na aversu je u krugu lik ugarskog kralja sv. Ladislava s krunom na glavi, koji jaši na konju okrenut desno te udarcem koplja (ili mača?) izmamljuje vrutak vode iz pećine koja se nalazi s njegove desne strane. Na reversu u središtu kruga su slova F. II. M. T. koja razrješujemo imenima FRANCISCUS II. (Franjo II.) i MARIA THERESIA. Ovo posljednje ime ne odnosi se na baku cara Franje II. caricu Mariju Tereziju (1723. - 1780.), nego na njegovu istoimenu ženu caricu Mariju Tereziju Sicilsku (1770. - 1807.). U kružnom vijencu oko središnjeg kruga na reversu teče natpis ispisan crnim slovima: FRANCISCI ET MARIAE THERESIAE PERPETUA MEMORIA. Nad križem ovoga reda nalazi se kruna sv. Stjepana, koja je s njime spojena malim metalnim lančićima između kojih su učvršćena metalna slova C. i Z. kao inicijali naslova Canonicus Zagrabiensis. Kruna simbolizira zajedništvo Ugarske i Hrvatske. Križ se nosi oko vrata na svilenoj vrpci zelene boje, kojoj po sredini teče grimizna pruga razdijeljena uskom srebrnom prugom. Na vrpci istih boja nosio se i red sv. Stjepana. Likovnom kompozicijom ovo se odlikovanje oslanja na visoke austrijske i ugarske redove cara Leopolda i red sv. Stjepana. Od njih se razlikuje umetanjem plamičaka između krakova križa, čime dobiva određeno duhovno obilježje.
Najinteresantniji motiv, koji je prikazan na tome redu, je svakako lik ugarskog kralja Ladislava (1040. - 1095.), koji svojom simbolikom ulazi u hrvatsku povijest, pa kao takav ima značenja i za povijest grada Zagreba.
Ladislav je poslije smrti hrvatskog kralja Zvonimira, kao brat njegove udove Jelene, postao pretendent na hrvatsko prijestolje, te je nakon upada u Hrvatsku oko 1094. osnovao u Zagrebu biskupiju. U vezi s njegovim pohodom u Hrvatsku nastala je legenda, da je u Zagrebu ili negdje u blizini na udarac njegova koplja u pećinu probio vrutak žive vode. Prema jednoj predaji taj vrutak bi bio identičan s vrelom Manduševcem, koji je izbijao negdje iza današnjeg Trga Republike. Manduševacki izvor prikazan je, prema tvrdnji ravnatelja Državnog arhiva i poznatog heraldičara Emila Laszowskog, u srcu grba kojeg je 1759. godine carica i kraljica Marija Terezija podijelila Zagrebačkoj županiji, iako se u tekstu pri podjeli toga grba ne kaže o kojem se vrelu radi.
Postoje i druge srodne legende u kojima se spominje događaj o izbijanju vrela. Poznati hrvatski povijesničar Baltazar Adam Krčelić donosi također jednu, u kojoj se kaže, kako je zagrebački biskup Augustin Kažotić za neke suše motikom zahvatio zemlju i na torn mjestu počela je izvirati voda, na što je on povikao „zagrabite“ - pa je otud nastalo ime Zagreb! Druga priča govori o nekom banu, koji je, prolazivši zagrebačkim krajem zario svoj mač u zemlju iz koje je počela izvirati voda. Upravo je ova legenda vrlo bliska prikazu na aversu reda zagrebačkih kanonista, a bit će da je nastala prepričavanjem one izvorne o kralju Ladislavu, u kojoj se mjesto kralja pojavljuje ban, a mjesto koplja mač. Naglašavam da je opisani likovni prikaz u središtu kanoničkog križa do sada najstariji poznati prikaz legende o kralju Ladislavu u Zagrebu.
Iako za sada, nažalost, nisam mogao pronaći tekst povelje kojom je car Franjo podijelio ovaj red, a ni njegove statute, mogu priličnom sigurnošću ustvrditi, da je postojao samo u jednom razredu, te da su ga mogli nositi samo zagrebački kanonici od imenovanja u status kanonika do eventualnog avansiranja u viši crkveni čin. Pošto je taj red podjeljivao vladar iz kuće Habsburg, njegova upotreba prestala je otcjepljenjem Hrvatske od Austro-Ugarske monarhije 1918. godine.
Literatura
1. Matković Steph., Recensio episcoporum, archiepiscoporum, praepositorum majorum et canonicorum, Zagrabiae 1887. Slika reda između str.CXLIX - CLI.
2. Ivančanin Ljudevit: Podaci o zagrebačkim kanonicima, III. knj. str. 882, 1014. (Laszowski Emilij): Grbovi Jugoslavije. Izdanje Kava Hag (1932.), str. 18, 19.
3. Laszowski Emilij: Grbovnice hrvatskih županija. Starine JAZU, knj. XXX, Zagreb 1898, str. 230.
Summary
The author describes the decoration conferred to Zagreb canons in form of an order which the Emperor Francis has bestowed, in 1806, upon the Zagreb Cathedral Chapter. A picture of such a decoration is to be found on many portraits of Zagreb canons. A very fine drawing and its precise description is enclosed to the present article. For the history of the City of Zagreb is very interesting the figure in the medallion in the centre of this decoration. It is a rider with a crown on his head who by blowing a rock with a spear induces a water spring. The author analyses several versions of the meaning of this figure which represents for some the Banus (civil governor of Croatia, Slavonia and Dalmatia), resp. Bishop Augustin Kažotić. At any rate, the most convincing opinion is that of S. Matković, to which agrees also the author of this article, i.e. he sees in the crowned rider the figure of the King Ladislaus. This would be, at the same time, the oldest representation of the arrival of the King Ladislaus to Zagreb.
Autor: B. Zmajić
Izvor: Numizmatičke vijesti br. 32, Zagreb, 1974.
Otkup kovanica, otkup novčanica, otkup odlikovanja - isplata odmah!
Otkup zlatnika, otkup srebrnjaka, otkup ordena i medalja - isplata odmah!
Otkup obavlja numizmatička tvrtka Monetalis d.o.o. - www.monetalis.hr
111
Post je objavljen 18.05.2013. u 16:54 sati.