Zadnjih dana sam toliko bitki vodila, toliko toga napisala, toliko toga raspravljala s kolegama i prijateljima.
Došla sam do zaključka da što god rekla, ne mogu doprijeti do onih tko ne želi da do njega doprem.
Kaže prijatelj nakon svih mojih argumenata: Ali, ja sam takav!!!!
I morala sam shvatiti: Ljudi moji, ne mislim više trošiti vrjeme na promjenu Vašeg mišljenja jer ga ionako ne mogu promijeniti, niti na to zapravo nemam pravo. Da shvaćam......
Ali ima nečije čije mogu formirati i što mi nikada nećete oduzeti, a to je mišljenje moga djeteta.
Naučiti ću Jana da poštuje poštene ljude, naučiti ću ga da prezire dvolične, lažove i da se makne od njih.
Naučiti ću ga da je Bog na nebu i da ga čuva, ali da ako ne želi, da ne ne mora ići u Crkvu da bi ga tamo tražio.
Naučiti ću ga da može u svakom trenutku preispitati sebe i mene o tome gdje je Bog ako mu se ne svidi moja verzija i da ima cijeli život da sam shvati i donese svoje zaključke.
Naučiti ću ga da ako napravi neku pogrešku, da se ispriča i da grešku ispravi ili ako ne može, da ju ne ponavlja.
Naučiti ću ga da treba poštivati žene, da kada uđe u brak, smatra ženu svojom ravnopravnom partnericom, da s njom djeli brigu oko kuće, stana, novaca, djeteta, da ju podržava i da traži od nje da i ona njega podržava, da budu ravnopravni i prije svega da budu prijatelji.
Naučiti ću ga da, kada jednom bude sam tata, da dođe doma poslje posla i igra se sa svojim djetetom, da se ne zatrpava u papire i posao, da uživa s njim jer jednom su mali i kratko im roditelji trebaju za igru.
Naučiti ću ga da Pedere i Lejzbe zove Homoseksualcima i da ih poštuje, da ih se ne boji, da homoseksualac ne rađa i odgaja nužno homosekusalaca, da glede ljude prema onome kakvi su prema njemu i svijetu, a ne prema onome što su.
Naučiti ću ga da bude pošten, marljiv i vrijedan "drug" i koliko god danas to bilo teško, da je to i dalje jedino ispravno.
Mene su to moji roditelji naučili i HVALA IM!
Post je objavljen 17.05.2013. u 11:51 sati.