Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hesperos

Marketing

To absent friends, lost loves, old gods, and the season of mists; and may each and every one of us always give the devil his due.

A vrag dođe po svoje, znaš?
Znaš kako znam da je došao?

Dođe nemir.
Uznemire se noge prvo. Pa bih putovala. Odlazila. Nestajala pomalo.
Onda se nemir počne penjati.
Pa se budim usred noći - a inače spavam toliko malo da je to smiješno. Ozbiljno. Ali kad vrag dođe po svoje, ustajem usred noći, ne mogu usnuti, vrtim se, nemirna sam, šetam pola noći mračnim ulicama.

Onda se penje dalje.
Pa se srce uznemiri. Pa bi srce htjelo... nešto. Pustolovinu.
Ludost. Ludost bi htjelo. Htjelo bi podivljati, poludjeti, skakati po krovovima, zalijetati se vjetru u lice, htjelo bi noći koje se probdije, htjelo bi noći o kojima se priča. To bi srce htjelo.

Pa se penje dalje.
Pa prsti rade i pišu i divljaju i luduju, kad vrag dođe po svoje. Pa govorim i smijem se i pjevam i vičem i pričam, onda puno pričam jer inače ne pričam. Inače pišem i pjevam i smijem se, ali ne govorim o sebi jer se nema zapravo što reći, ako ne želiš slušati o nebu i oblacima i onom oblaku koji mi upravo sad - SAD - zaklanja pogled.

Pa se penje dalje.
A kad se počne penjati, meni tijelo gori i ja gorim i već sam tad šumski požar, buktinja, suludost, nemir takav da iskri zrak.

I onda se zaletim u neku pogrešku. Baš se - zaletim. Glavom u nju, jer glava tad gori i bukti i luduje. I natjeram tu glavu da se zaleti u pogrešku, u prvu pogrešku koju ugledam.

I onda tijelo više ne može izdržati jer naredam dva mjeseca spavanja do onog trenutka kad bi trebao utonuti u onaj najtvrđi san. Onda se budiš i tako iz dana u dan i hodaš u groznici i misliš u groznici i dišeš u groznici. Ali dva mjeseca je dugo pa onda potoneš malo pa pustiš noći na miru, malo, i intenzivnije živiš dane.

Ali ja više volim noći, noćno sam biće, rođena sam u ponoć i volim ja svoje intenzivne dane, ali daj mi noći. Noći o kojima se priča. Noći.
Kad vrag dođe po svoje, buknem i planem, a ne bih trebala.
Ne bih jer se to ne radi. Ne bih je se to ne smije. Ne bih jer se tako ne živi.
Ne bih jer se tako ne ostaje dugo.
Ne bih jer.
Jer.

Ali imam tog vraga u sebi i ponekad dođe po svoje i platim mu, svaki put, što sam mu dužna.

Post je objavljen 15.05.2013. u 08:42 sati.