Ljubiti treba tako da se svijet izmakne ispod nogu. Ljubiti treba bez ostatka, tako da se poderu leđa i raskrvave koljena, tako da na tijelu ostanu masnice i ugrizi. Ljubiti treba bez da razmišljaš o sutra, uz upaljena svjetla i u potpunom mraku, na praznim parkiralištima, u osvijetljenim garažama shopping centara, na klupama u parku (posebno ondje!), u pauzama ozbiljnih razgovora, uz smijeh i psovke, uz nježne riječi i uvrede. Ljubiti treba odlučno, kao da ništa nije važnije od tog trenutka, i prljavo, ponijeti to voljenje kroz svijet kao zastavu. Ljubiti treba ujutro, dok se san još plete po kapcima, usred noći tako da se zvijezde razliju po koži, treba pružiti prste po svakom zakutku tijela i uzdasima bojati zrak. Ljubiti treba kao da je taj sudar svjetova jedino što te na ovoj zemlji može zadržati, ljubiti treba sada i sutra.
Tako me ljubi. Ugrizi me za rame, uhvati me u šake, protresi me, učini me svojom.
Pokori me.
Zauzdaj me.
Daj mi razlog da ostanem.
Post je objavljen 13.05.2013. u 22:11 sati.