Marketing
1:35:57
Slavonski Brod je grad u Hrvatskoj, industrijsko, kulturno, upravno, sudsko i financijsko središte Brodsko-posavske županije, po veličini i značaju drugi grad u Slavoniji. Šesti je po veličini u Republici Hrvatskoj, nakon Zagreba, Splita, Rijeke, Osijeka i Zadra. Proglašen je najljepšim gradom u Hrvatskoj, po izboru "Hrvatske turističke zajednice" za 2009. godinu.
Slavonski Brod se nalazi na sjevernoj obali rijeke Save, na granici s Bosnom i Hercegovinom, središte je Brodsko-posavske županije. Predstavlja čvorište glavnih prometnih pravaca u smjeru zapad-istok i sjever-jug. Kroz Slavonski Brod prolaze željeznička pruga Paneuropski Koridor X i autocesta A3 iz zapadne Europe ka Bliskom Istoku, a na rijeci Savi je cestovni most koji spaja Hrvatsku i BIH (tu je i međunarodni granični prijelaz). Grad je lociran na pola puta između Zagreba i Beograda, na južnom rubu Panonske ravnice, između obronaka Dilja na sjeveru, i rijeke Save na jugu. Tragovi još iz rimskog doba pokazuju da je ovdje oduvijek bio prijelaz preko rijeke. Ime prvog naselja na mjestu današnjeg Slavonskog Broda je bilo Marsvnnia (u rimsko doba), kasnije se pomnije kao 'stari grad' pa Brod, još kasnije Brod na Savi. Plovni put rijekom Savom koristi se još od doba Rimljana a paralelno s rijekom Savom se kroz slavonsku ravnicu danas pruža i naftovod.
Polumaraton u Slavonskom brodu jučer je doživio deseto, kažu jubilarno izdanje.
S obzirom da je bio organiziran besplatan prijevoz autobusom iz Varaždina i Zagreba, a za nas nezaposlene startnina je bila besplatna, odlučio sam, unatoč prijašnjim namjerama (da neću ići na utrke dok sam nezaposlen) otići na utrku.
Autobus je ispao solidno popunjen i nakon 4 sata vožnje, konačno, stigli smo. Na vrijeme za prijavu, zagrijavanje i start.
Iskreno, da nisam imao besplatnu startninu i prijevoz, bilo bi mi krivo što sam išao. Toliko propusta i nesnalaženja u vremenu i prostoru kod organizatora duuuugo već nisam sreo.
Start je kasnio, bez obrazloženja, skoro pola sata. Slabe okrijepe na utrci. Nestanak vode i piFice u cilju. Tuširanje u dvorani koja je kilometrima udaljena od starta. Kašnjenje proglašenja za više od sat vremena (čime je i vezan odlazak kući). Nedodjela medalja u kategorijama za najbolje (iako je po propozicijama trebalo ih dijeliti) jer ih nisu imali dosta. Konfuzno proglašenje.
I da; po prvi puta otkako trčim na polumaratonu nije bilo majice sa logom utrke. Samo prazna vrećica.
Ipak su navedeno neki standardi kojih se drže svi organizatori utrka u nas, pa su se i Brođani morali povesti tim primjerom, barem za jubilarni.
Da ne bih sve kudio, bilo je i dobrih trenutaka.
Sreo sam, nakon dvije godine, drage prijatelje iz Valjeva.
Bosanskobrodska rafinerija svoje je dimnjake usmjerila na jug, s obzirom na to što je puhao sjeveroistočni vjetar.
I da, broj iz naslova je moje postignuto vrijeme; najbolje u proteklih 8 godina i drugo svih vremena.
Post je objavljen 13.05.2013. u 05:47 sati.