Veselim se kada u rukama imam dobru knjigu, koju mogu čitati cijeli dan kada sam doma jer s obzirom da mi sin uživa sa društvom od jutra do mraka šetajući ne moram kuhati pa uživam u omiljenim knjigama za koje preko tjedna imam vremena samo prije spavanja i tada pročitam samo dvije do tri strane jer sam umorna od ranog ustajanja.
Ostaviti ću vam sada nekoliko redaka knjige koje upravo danas počinjem čitati jer uživam u tom žanru isto kao i u romanima M. J. Zagorke.
"TOG DANA u STUDENOM, po kiši koja je lijevala, taksiju je od Londona do Heathrowa treba-la itava vje nost. Bilo je toliko mra no da se inilo kao da je kasno poslijepodne i Charlie Waterston je kroz prozor jedva razabirao poznata mjesta koja su promicala kraj njega. Bilo je tek deset sati. Naslonio je glavu na sjedalo i zatvorio o i, osjećajući se sumorno kao i vrijeme oko njega.
Bilo je teško povjerovati da je sve gotovo. Deset godina u Londonu pripadalo je prošlosti, završeno, zaklju eno i odjednom, iza njega. Još uvijek, bilo je teško povjerovati da se to uop-će dogodilo. U po etku, bilo je savršeno. Za njega, bio je to po etak ţivota, karijere, desetlje-će uzbu
enja i sreće u Londonu. A sada, odjednom, s etrdeset i dvije godine, osjećao se kao da su dobra vremena zauvijek prošla. Krenuo je na dugi, polagani put nizbrdo, na drugu stra-nu planine. Protekle godine, osjećao se kao da mu se pred o ima polako i neumoljivo razot-kriva vlastiti ţivot. Stvarnost koja se pokazala još uvijek ga je zapanjivala.
A kad se taksi napokon zaustavio u Zra noj luci, voza se okrenuo i pogledao ga podignu-tih obrva. – Vraćate se u SAD, je li tako, gospodine? – Djelić sekunde, Charlie je oklijevao, a onda kimne. Da. Vraćao se u SAD. Nakon deset godina u Londonu. Od toga devet s Carole. A sada je gotovo. Sve. U trenu.
– Da, vraćam se, rekao je i nije mogao prepoznati vlastiti glas, no voza to nije mogao zna-ti. Vidio je samo dobro odjevenog muškarca, u dobro skrojenom engleskom odijelu i Burberry kišnom ogrta u. Nosio je skupi kišobran i jednu staru aktovku u kojoj su bili ugovori i doku-menti. No kraj svih ovih dobro odabranih detalja, nije izgledao engleski. Izgledao je kao ono što je i bio, zgodan Amerikanac koji godinama ţivi u Europi. Ovdje se osjećao potpuno kod kuće. I to što odlazi, prili no ga je plašilo. Nije mogao ni zamisliti da bi ponovo ţivio u New Yorku. Ali na to je bio prisiljen, a trenutak je bio savršen. Ionako nije bilo smisla da ostane ovdje, ne bez Carole." - znam da u tekstu ima tipfelera ali to sam kopirala tako da nisu moje greške i nadam se da će netko od vas pogoditi koju knjigu čitam i u čijem romanu uživam kada već ne mogu uživati drugačije
Voljela bih biti sada vani i uživati sa dobrim društvom ali nitko nema vremena za nekoga tko je usamljen i znam da nisam jedina koja sam usamljena vikendom i jedino su mi interesantne knjige iskreno i zabavno društvo.
Lijepo se provedite noćas i sutra jer ste to zaslužili.
vaša ja
Post je objavljen 11.05.2013. u 22:44 sati.