Marketing
Srećka
Autor slike: meni nepoznat
Zapela sam o jednu životnu prečku
I nije to zadnji, a ni prvi put
U nadanju da osvojim dobitnu srećku,
A što možeš učinit, kad bijesan si i ljut?
Osvještavam taj trenutak nemira
Dopuštam emocijama vulkansko vrenje
Nisu tek dio nevidljivog hira
Nisu ni neko novonastalo htijenje.
Dugo su potisnute ležale u duši
Skrivala sam blago, od sebe, ja sama,
Sada dopuštam zdanju, neka se uruši:
Svjetlosti ulazi, gdje još leži tama!
Oh, koliko prašine, paučine i vlage!
U pukotini gdje mislila sam da čistoća vlada,
Uspomene prastare, teške ili drage,
Razbacane note iščekuju, dušu koja sklada.
Tko će ih pokupiti, posložiti u red?
Može li to itko osim mene same?
Hoću li zbog nemira narušiti slijed,
Na svjetlo zaboraviti u zagrljaju tame?
S vremena na vrijeme, na pitanju se spotaknem,
Na odgovoru zapnem o životnu prečku
U tom trenu dio sebe iznova ja dotaknem,
U nutrini otkrijem svjetlosnu srećku.
Post je objavljen 11.05.2013. u 13:49 sati.