Ima ponešto kod čovjeka što me kopka već duže
To je, njegovo sjećanje što je kroz prošlost učinio
Um mi, razvija misli da mu se već jednom oduže
Ne(djelima) znanim, što je sebi i drugima počinio!
Premotaj prošlost pa neka onda sve drukčije krene
Jer je Uspomena jedina stvar koja se ne izmjenjuje
Ničim u srcu, i kada ponekad podmuklo preokrene
Trenutni događaj, osjećaj u korist svoju primjenjuje!
Ne možeš krenuti dalje ako uvidiš što je moglo biti
Pa i tvojim propustima, krivom procjenom dogodila
Ne zatomiš li mračne, koje osvetom možeš zlorabiti
Naći ćeš se na meti da je tebe osim nekog pogodila!
Svaki čovjek ima i takvih uspomena koje ne otkriva
Nikom drugom osim prijateljima, čak ni samo njima
Nego jedino sebi samom ponešto, nekada razotkriva
Neke se boji otkrivati i svome egu pa umire s njima!