Marketing
Dan Europe i Dan pobjede
"Optimističan" pogled hrvatskog domobrana sve govori.
Kažu da sam ciničan, kažu da sam težak čovjek. Neki će reći onu krasnu riječ, zajeban. Nekako sam u razgovoru s prijateljem sjetio se da sam ciničan postao negdje 1998. ili 1999. Relativno premlad, ali sjećam se kad mi je jedna draga prijateljica tada rekla, da sve što izlazi iz mojih usta, sve je tako crno, ali doduše s dozom humorom, pa je nekako podnošljivije. Po mome skromnom mišljenju i koliko poznajem sebe, postao sam cinik jer su mi ljudi često obećavali, pa zatim izdavali vlastita obećanja, a ja sam bio optimističan i naivan, pa sam vjerovao tim tuđim obećanjima. Zato sam izbjegavam obećavati da ću nešto napraviti, iako stvar napravim. Cijeli svoj blesavi i pomalo beskorisni život pokušavam biti pošten. Genetika mi je takva.
Zašto ovakav uvod? Narodi Istočne i Srednje Europe vidjeli su u Europi neki ludi san. Pogotovo Hrvati. Za prosječnog mislećeg Hrvata, Srbija je uvijek bila i ostat će dio turskog commonwealtha, Srbija nije Europa. Kao što za Poljaka Rusija isto nije i ne može biti Europa. Hrvati su luđački za prve Jugoslavije gledali u Europu. Hrvati su pod Titom malo više gledali u Ameriku, ali bili su i dalje ludo zaljubljeni u Europu. Kada su ruskokomunističke gusjenice pregazile navedene dijelove Europe, san o Europi postao je lijek. Postao je sveti gral. Postao je nešto ludo. I tu leži kvaka. Ujedinjena Europa je desničarska ideja. Ujedinjena Europa je antikomunistička ideja. A ujedinjenje Europe provode ljevičari, nameću neku svoju Europu bez ukusa i mirisa. Sve ljude koje znam da su završili u eurobirokratskom aparatu u hrvatskoj kvoti su izraziti ljevičari. Tu je kratki spoj. Zato danas je ujedinjena Europa ne izumiranju. Zato jer za Istočnu i Srednju Europu, ovakva EU je jedna velika prevara.
Jer kada se sanjalo Europu pod komunističkom represijom, onda se nije sanjalo novog sovjetskog čovjeka. A ovo što EU predstavlja je isti drek kao sovjetski novi čovjek. Samo više nema tenkova, nego strane banke i strani kapital drži za gušu Istočnu i Srednju Europu. Crvena Armija i JNA su otišli. Kako stjerat strani kapital? Pravog kapitalizma zapravo ni nema. Jer Margaret Thatcher je u svojoj gospodarskoj politici imala jedan cilj, porazbijati monopole. Bio to monopol države, bio to monopol velikih firmi. Jedan DT/DTAG je monopolist, držeći za gušu Slovačku, Hrvatsku i Mađarsku. Kako stjerati kapital? Mađarska je, nažalost, budućnost Europe. Ta država lagano klizi u fašizam. A to čeka svaku državu u Europi. Jer "neprijatelja" ima na pretek. U našim austrougarskim susjedima, to su Romi. Na Zapadu, muslimani svih vrsta i oblika. Kada Nizozemci shvate da će im muslimani ubrzo postat apsolutna većina (a Nizozemci sporo kopčaju, ali kada shvate onda su okrutni), bit će vraga. Samo tko će kopat kanale onda?
Europska unija je babilonska tvorba. Iz pozicije biblijskog pisca, stvaranje nadnacionalnih carstava je šaka u oko Bogu. Povijest je pokazala da različiti narodi teško žive skupa. Međunacionalne tvorbe često umiru u ratovima u kojima je hrpa ljudi ostaje bez svega, zbog nekakve glupe ideje kao što da su Habsburzi bogomdani vladari, da je Jugoslavija prirodna tvorevina i tako to slično. Španjolska je u stanju raspada. Belgija je isto de facto raspadnuta. Škoti žele neovisnost. Irci-katolici u Sjevernoj Irskoj natalitetom šibaju u Ujedinjenu Irsku. Sastavni dijelovi Unije se raspadaju, a nekakva nazovi EU-elita bi stvarala novog europskog čovjeka.
Zato, jebeš Dan Europe. Označava uvođenje komunizma u jednu polovicu Europe.
Niti je EU naša Europa, niti su komunističke gusjenice išta bolje od onih nacističkih.
Narodi, oni koji su ostali istinski europski, a to su narodi Istočne i Srednje Europe, oni su prevareni.
Zapad će propast u svojoj dekadenciji, u svome babilonskom multikulturalizmu.
Jedna Slovačka će ostat na nogama, dok jedna Nizozemska će biti svašta, ali neće biti nizozemska.
Jebeš takvu Europu.
Pero Panonski
Post je objavljen 09.05.2013. u 16:38 sati.