Marketing
OXBO URBAN BAR & GRILL, Ulica grada Vukovara 269 a, Zagreb
06.05.2013
Nakon poduže pauze, konačno imam materijal za blog. Kandidat je novootvoreni OXBO Urban Bar & Grill, restoran koji se nalazi u sklopu hotela DoubleTree by Hilton na Vukovarskoj ulici. S obzirom da restoran nije namijenjen samo gostima hotela, uputili smo se na mesinu s roštilja. I još ponešto.
Unutar ogromnog prostora, visokog stropa s nekih 50ak sjedećih mjesta i duplo više lampi bilo je nekih desetak gostiju. Kiša i početak radnog tjedna vjerojatno su bili razlog tome, jer klopa i usluga ziher nisu negativne stavke. Već na samom ulasku u hotel ( a restoran se nalazi odmah desno od foajea hotela), ispozdravljali su nas konobari na šanku, pa konobari u prolazu, a kad smo sjeli u neposrednu blizinu kuhinje, salutirali su i kuhari. Inače, gospoda kuhari svoje majstorije pripremaju u vanjskoj kuhinji na, vrlo vjerojatno, plinskom roštilju sa šamotnim ciglama.
‘’Jeste li za kakav aperitiv za početak’’, upitao nas je konobar čim nam je donio menije, dok se još nisam ni aklimatizirala na novu sredinu.
‘’Ah, pa da, naravno’’ (mi smo uvijek za aperitivčić 
). Slatko za mene (liker od borovnice) i oštro za njega (šljiva). I jedno i drugo sapralo nam je grlo s tim da je moje bilo i u boji. Fina borovničica, dobro ohlađena, pa ide lakše niz grlo, a manje joj se osjete miris i okus.
Nakon aperitiva preuzela nas je vrlo uljudna konobarica s finim manirima, ali se jadna vraćala par puta do nas dok se nismo odlučili za jelo. Što ćeš, najgore je kad ne znaš kaj bi jeo, pa biraš između nekoliko glavnih jela, a Oxbo u ponudi ima ribu (brancin i tuna žutorepa), meso (piletina, patka, duo janetine i govedine) i tjestenine i rižota. Sva jela su u nekoj divljoj, neubičajenoj varijanti, pa bi se puristi mogli namučiti u izboru jela. I ja sam se, ali samo zato što se nikad nemrem odlučiti koju divlju kombinaciju bih probala tad i na tom mjestu.
Osim ovih vrsta jela, Oxbo nudi, a po tome je i poseban, američku govedinu Black Angus direktno s Creekstone farmi, koja je uzgajana na otvorenim pašnjacima i hranjena kukuruzom iz organskog uzgoja (http://dobrahrana.jutarnji.hr/oxbo-bar-i-restoran/). Meso u ponudi su ribovi, ramsteci, butovi,...sve po gramaži od 200 do 300 gr. Uz to ide i jedan umak po želji (chimichuri, umak od maslaca s crnim tartufima, béarnaise umak...) i dva od nekoliko priloga (špinat, blitva, pečeni ili kuhani krumpir, pire s češnjakom...).
Što se predjela tiče, tu Oxbo nudi nekoliko vrsta salata, a na Švrćinu inicijativu uzeli smo pečenu ciklu sa skutom (sira od sirutke), salatom, narančama i sjeckanim pistacijama. Švrći se ova kombinacija jako svidjela, pogotovo gorkasta naranča, dok sam se ja snebivala nad combom cikle i sira, jer mi to ne bi nikad palo na pamet. Nekako mi sir i cikla ne idu skupa, ali ovo je imalo dobro prođu. Volim kad me jelo iznenadi, iako sumnjam da bum ovo doma radila.
Dok smo čekali predjelo, konobarica nam je donijela sol, papar, kruh i maslinovo ulje koje se Švrći jako svidjelo iako je malo ćelavo, što bi u prijevodu značilo da je dosta blagog okusa i zelenkaste boje. Pokušali smo saznati odakle je ulje, no konobarica i kuhar se nisu mogli dogovoriti jel s otoka Brača ili Krka, tako da nam je to ostala misterija. Šteta, inače smo ulje htjeli preporučiti prijatelju.
Što se tiče glavnog jela, moj izbor je pao na file brancina na pireu od krumpira s kozicama, rikulom i umakom od limuna i pinjola. Fenomenalno! File mi se svidio, iako korica nije bila hrskava, baš kao i gorkasta rikula na pireu s dobro očiščenim kozicama gdje se nisu osjetili unutarnji crijevni organi što je inače slučaj s kozicama iz Konzuma ili Metroa. Umak od limuna mi se najviše svidio zbog pinjola za koje Švrćo tvrdi da su tu da bi naglasile hrskavu notu koju nema riblja kožica, ali kako su se pinjole natopile u umaku, ništa nije ostalo od te hrskavosti. Meni to nije smetalo jer pinjole obožavam kakve god (dobro, samo da nisu užegle), jer me podsjećaju na more kad smo ko klinci skupljali pinjole po plaži....ah....
Uz ribicu sam pila bijelo Krauthaker Dobro vino, koje dolazi na čaše uz još par bijelih i crnih vina, dok je ponuda vina na butelje iznimno široka, pa tko voli nek izvoli. Moje vino je bilo fakat dobro vino; lagano, slatkasto, blago, taman za nekog ko pije da si popije....nećemo lagat’.
Švrćo je dudlao točenu žuju uz fini black angus but s pireom od krumpira i češnjaka te blitvom uz chimichurri umak.
Prvo nas je iznenadila nožina koju je Švrćo dobio da bi sakatio meso, a onda nas je iznenadilo krvavo pečeno meso kakvo je gospon doista i tražio. Bravo za kuhara! But, iako izrezan u neki neobični ne-but oblik, bio je fino mekan, lako se rezao, malo duže žvakalo, ali bože moj, to je goveđi krvavi but, ne?
Chimichurri umak koji se pravi isključivo za meso s grilla, a potječe iz Argentine, sastoji se od više vrsta svježih začina, ovisno o regiji odakle potječe.
Češnjak u pireu se fino osjetio, no Švrći se čak više svidjela lagano blanširana blitva s češnjakom.
Slatko nismo tražili jer smo se poprilično najeli, a i trebali smo na slatkač u grad koji smo odgodili kad smo vidjeli kišurinu vani, pa smo se samo debelih trbuščića uputili doma u krevet, jer nakon ovakve klope nisi nizašto drugo nego horizontalu.
https://www.facebook.com/OxboZagreb
Post je objavljen 08.05.2013. u 22:36 sati.