"Mo tek što nije napunila pedesetu i morat će se suočiti s nekim prilično neugodnim istinama.
Ne razumije ni svoju kćer ni svog sina tinejdžera, što je za jednu dječju psihologinju prilično nezgodno.
Godine joj se već naziru i na licu, a ni njezino raspoloženje nije mnogo veselije.
Njezina kći Dora tek što nije napunila osamnaest... i tek što nije počela mlatiti svakog tko je nervira, a posebice svog starmalog mlađeg brata Petera, koji je umislio da je Oscar Wilde.
Tu je i tata... koji je samo tata."
Ovo je, ukratko, obitelj Battle. Napisala: Dawn French, slavna Vikarica iz Dibleya. Otkad sam čula da je objavljena, jedva čekam da je pročitam. Ne mogu vam opisati koliko me cijeli ovaj roman podsjetio na sve što je britansko (pogodan trenutak za pisanje o ovoj knjizi je i u tome što sam jučer gledala film "Keeping Mum" s Rowanom Atkinsonom, Kristin Scott Thomas, Maggie Smith i Patrickom Swayzeom u glavnim ulogama, koji tematira prilično sličnu obiteljsku situaciju, pa preporučujem za usporedno gledanje i čitanje).
Daljnje preporuke sastoje se u tome što se čita lagano, prijevod je solidan, ima značajnu mrvicu bizarnosti koja se sastoji u liku Petera, Moinog sina, koji inzistira na tome da ga se zove Oscarom (Wildeom), nosi večernje mantile, fesove i ascot marame, ali imam i nekoliko sitnih zamjerki: iako je tema zgodna, izvedba je podbacila u smislu da se u kroz poglavlja izmjenjuju iskazi Mo, Dore i Oscara, dok je otac posve zanemaren i kao da ne sudjeluje u obiteljskom životu (ili ga svi ignoriraju), da bi se pojavio tek na kraju kao deus ex machina koji donosi obrat za kraj. Nezgodno u takvim ich-iskazima glavnih junaka jest da prilično usporavaju radnju pa nisam dobila osjećaj dinamičnosti koji sam očekivala.
Bez obzira na to, romančić mi se svidio i vrijedi ga pročitati, osobito ako i sami muku mučite sa svojim ukućanima i najbližim krvnim srodnicima.