"Ne svjetiljkom, nego srcem treba tražiti ljude, jer samo će pred ljubavlju otvoriti svoja srca." - Peter Rosegger
Tama je kliznula uz moj mali balkon, zalelujala je zavjesa i tama se provukla do svog kuta… sjedi čeka… mekana je, svilena, tamna od pretamne mene, dok je gledam i razmišljam o igri zlatne tišine, a netko je danas pisao o tišini, netko je danas pjevao ljubavnu pjesmu, planet je polako prolazio svoju elipsu… mene nije bilo…
Kamo me nosiš, tamna svilena noći, u koji san ćeš me uvesti, snom me zavesti i do kojeg cilja me dovesti?
Moje lice od jutros nije isto, arterije su se suzile, Styks se čini dubok i nemiran, a iz komada tamnog neba uzet ću tvoj dio i staviti ga u kosu pa će samo sjena u meni pričati o tom čudnom trenutku kad sam razmišljala o igri zlatne tišine.
Crvena ruža mladosti odavno je zakopana u pijesak vremena i kad osjetim bol Longinovog koplja, znam da zadrhti Božja duša kao što zadrhti svaki puta kad zemaljska suza klizi u more.
Pred tobom ostajem bez zaštite srca, otvorenih dlanova ispod cijelog Svemira, a kad životu ponestane daha, nakon tri dana nebo će mi biti naklonjeno tih dana, dok te ja još uvijek čekam na oltaru noći da mi zasjaje tvoje predivne plave oči, a Mjesec se polako pretvara u tanki zlatni rub, dok me anđeo sna odnosi u zagrljaj Sna.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7889-53-1
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.