Iz jedne nedavne diskusije na facebooku, s malo dorade
Pitati nekoga nakon 22 godine, zato jer ti se ne sviđa neki njegov stavi ili postupak, "Gdje si bio 1991.", naprosto nije u redu. Ni s koje strane.
Ako je bio branitelj, godinama se borio, bio ranjavanja i svašta - svaka mu čast! Ima neke povlastice, ima moje priznanje. Ali ne može graditi svoj politički značaj na tome 18 godina nakon rata!
Ja sam recimo kao pacifist bio u mirovnome pokretu, pazite još nekoliko godina ranije sam nešto pokušavao, poslije su se mijenjala moja uvjerenja, nisam zadovoljan, i danas imam dvojbe, ali to sam ja. Jesam li tada pogriješio? Čuj, možda i jesam, ali na greškama čovjeku uči.
Netko je jednostavno zabušavao. Možda se naprosto bojao i nije se javljao na pozive na mobilizaciju. Možda si je našao neko sigurno mjesto, kao, ne može se bez njega.
Pa, vidite, hrabri se bore i za kukavice. Ako je netko kukavica, svejedno može biti izvanredan čovjek za puno stvari. Uvijek je bilo onih, koji su se krili pod stolom dok su se veliki dečki (i poneka cura) tukli.
Znate onu lijepu izreku o čojstvu i junaštvu? Junaštvo je braniti sebe od drugih, čojstvo je braniti druge od sebe. Oni koji okolo danas galame "ja branitelj", pa misle da zato smiju danas prijetiti vladi što provodi zakon ili propisivati kakav treba biti pravopis, trebali bi to to imati na umu. I to su onda stvarno pravi junaci!
A ako je netko recimo bio među srpskim pobunjenicima 1991, čak direktno četnik - je li radio ratne zločine? Ako jeste, neka mu se sudi.
(Istina, ima i toga da jest, ali nema dokaza. Pa, borili smo se za demokraciju u današnjem smislu riječi, a to znači, krivica se mora dokazati, nema "prijekih sudova" i "narodnih sudova" kao 1941. i 1945.. Ako nije dokazana - čovjek je pravno nevin. Insinuirati javno na osnovu nekih glasina podlo je.)
Ako nije, onda vrijedi Zakon o oprostu. Nije on bezveze donesen, zahvaljujući njemu Srbi u Zapadnoj Slavoniji pristali su na mirnu reintergraciju, ne možemo sad na to pljunuti. Zajebali su Srbi tada sami sebe, bili su zaluđeni, bila je i diktatura na tim područjima, stradali su od "svojih" neki koji su se protivili oružanoj pobuni . Tko je tu danas, građanin je Hrvatske, naprosto to moramo prihvatiti i gledati što danas radi.
Na životnu scenu počinju stupati nove generacije - djeca junaka i kukavica, pametnih i budala, čojstvenika i zločinaca. Imat će dovoljno svojih tereta. Pravit će svoje vlastite greške i stjecati svoje vlastite zasluge. Ne opterećujmo ih svojima..
Post je objavljen 08.05.2013. u 08:00 sati.