Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/azrijela81

Marketing

Zatvorite oci i iscupajte komadice istine duboko skrivene



Recite mi, sto trazite..sto zelite, cemu se nadate?!
..koji su snovi jedini cilj vasega zivota i koliko ustvari postoji osoba koje znaju "zaista" vas, koje su tu bas kada trebaju biti, koje cuju vas tihi vrisak iako je mukla tisina svuda oko vas i sto je to sto poveze dvije osobe da dopustite da vam se netko uvuce tako lako pod kozu
..sto se dogodi kada s vremenom pocmete misliti i vjerovati u bolje sutra, a do jucer nije postojao niti tracak nade..nekako sve ono sto zelite, svi snovi kojima se nadate tu su, a opet kada zakoracite u njih rasprsnu se poput najfinijeg mjehurica sapunice
..koliko covjeku treba da nekoga zavoli, da ga pusti u srce i dusu svoju..u tijelo, koje je samo tijelo i da nekako ne shvati ga kao samostalno i kompletno bice..vec kao bice koje raste i mijenja se, iz dana u dan postaje ono sto zeli, prilagodava se raznim promjenama kako bi moglo opstati..kako nekome ne stati na put i ne imati zelju pustiti ga iz svoga zivota ako vise ne vidite smisao boravljenja s tom osobom na istome mjestu..zasto traziti i lutati i sto mislite da cete u tom lutanju naci..nekoga tko ce vas prihvatiti takvima kakvi zaista jeste ili samo ceznete za nekom lijepom rijeci, laganim i mekim dodirom..poljupcu usana na usne??

..sto to ima u ljudima da im dopustate da su tu, da su u vasem srcu i dusi iako su stoljecima udaljeni od vas..sto vas to prisili da se ujutro dignete iako znate da je zivot koji zivite samo jedna velika laz..nevidljiva mreza uspomena koje su jednom bile stvarne, a sada samo stoje..lebde nekako u polujavi sadasnjeg i onog proslog, cekaju buduce koje je sve dalje i dalje i nekako nema buduceg na mjestu sna, nema vise ni tuga, ni boli, ni razocarenja, samo sjecanje, sjecanje na nesta lijepo sto je jednom doista i bilo takvo..sjecanje na san koji ste jednom odsanjali u samo jednom trenu, u jednoj noci i nekako vidjeli ste sve svoje korake..sve one krive poteze i gubitke i uhvatili ste ih se kao da su samo vama sudeni, kao da ih ne kradete sadasnjem trenutku, kao da su nemoguci nekome drugome..dragi moji to je zivot..to je dizanje i padanje..i na posljetku dugo iscekivani rast..sve je ovo dio necega veceg, dio trazenja i lutanja..sastanaka i rastanaka..dio zivota koji je ucrtan u vasoj liniji na dlanu

A sada mi nesta recite..
Vjerujete li da zasluzujete ljubav??
..da zelite osjetiti i onu srecu i one leptirice i onaj neki osjecaj pripadanja u dusi i tijelu svome, nekako sve ono i dobro i lose u jednom trenutku..a onda, zastanite na tren i samo mirujte..uzivajte u tisini i priznajte si samo jedno..kada ste zadnji put u jednom satu vidjeli sve svoje i dobre i lose poteze i znali ste zelite li ih ili se za njih ne isplati boriti..vi birate, vi znate sto i kako, znate zasto i zbog cega..nekako drugi nisu toliko ni bitni, jer ako ste sretni, oni koji vas doista vole razumjet ce vas, prihvatit ce vase odluke i znat ce da ste usli u njih s dozom razmisljanja, znat ce da je na vasim usnama :) zaista iskren i od srca, da se smijete iako vam je tesko, osjetit ce toplinu i ljubav koju zracite i tada..znat ce da ste dobro, da rastete, da vam dusa i tijelo rastu..i da su koraci tu koje ste cekali, zaista dugo

..jednom kada budete spremni sjetit cete se mojih rijeci, shvatit cete da ste cekali bas taj trenutak i da su sve borbe i svi porazi imali neki veci smisao..koji sada i nema svoju dubinu, ali jednom..razmisljanje ce vas dovesti na pocetak i na kraj trazenja, dovesti ce vas u harmoniju i tijela i duse vase..a tada..osmijeh ce biti najveca nagrada

Post je objavljen 06.05.2013. u 12:43 sati.