Kad odete na izložbu, predstavu ili koncert imate određena očekivanja. Mogu se ticati dosadašnjeg rada umjetnika i vašeg dojma o tome, mogu se ticati novinarskih izvještaja o prethodnim događanjima koja vas potaknu da odete nešto vidjeti i čuti sami, sve u svemu nešto odlučite vidjeti i najčešće za to morate dati neke novce, možda čak i putovati negdje.
Ostaje malo diskutabilno što s tim dojmom poslije, kao što je netko od mojih suputnika primijetio: a gdje je knjiga žalbe?
Sve super ako ste zadovoljni pa ćete svima pričati kako je bilo odlično i preporučati događanje okolo. Takav dobar dojam je moja koncertna ekipa imala sa zadnjeg Knopflerovog koncerta, neki i od ranije.
I tako bit će super dođi i ti, došla i ja mala Muja vidjet kako to radi glas i gitara Dire Straitsa.
Osim što siroti čovjek ima neki veliki problem s tim što je to što jest-glas i gitara Dire Straitsa (iako je to vrlo lijepo i pohvalno biti) ima i problem s poštivanjem publike. Jesu oni umjetnici, ali umjetnost je vrlo diskutabilna u današnje vrijeme.
Znači umjetnost u smislu ja radim što volim i baš me briga što vi mislite o tome je oke.
Ako si u svojoj garaži ili u nekom malom klubu u kojem će se okupiti isključivo oni koji dijele tu viziju umjetnosti. Ako od tog zarađuješ milijune, i ako puniš stadione i dvorane ta umjetnost je nešto manje umjetnost, a nešto više proizvod.
Svi smo mi bez daljnjeg konzumeristi koji za svoju lovu žele traže određene stvari.
Nije oke ponašati se na način ovo je ovde Balkan i svojim pristupom davati do znanja kako sviraš preko klinca jer se zapravo pripremaš za neke važnije koncerte. Publika zaslužuje poštovanje, ne iz nekih visoko duhovnih ili umjetničkih razloga nego čisto kapitalistički-ti od njih živiš.
Dakle ako će postolar svojoj mušteriji popraviti cipele, frizer napraviti frizuru kakvu traži, a krojač kaput, ti umjetniče moraš biti barem na toj razini korektnosti. Ako već ne možeš napraviti svoj posao-jer to je ono što je glazba – tvoj posao, onda trebaš biti korektan kao i svaki drugi obrtnik i odraditi ga.
Inače je malo smiješno za vidjeti, a bome i čuti.
Od koncerta za razliku od mnogih drugih ljudi ja ne očekujem neku komunikaciju preveliku, jer u krajnjoj liniji nisam ni došla tamo slušati kako se njemu sviđa Zagreb ili koje već mjesto nego njegov rad. To je ono što govori za njega, njegov rad.
Ako je bend neuštiman, zvuk loš, ako pjevač mumlja i malo više nego što je uobičajeno da se zaključiti da mu se ne da baš biti tu gdje je.
Išla sam bez pravih očekivanja jer nisam neki naročiti obožavatelj lika i pokojnog mu djela od kojeg se brani rukama i nogama. Bez danjeg smatram Straitse jednom velikom glazbenom vrijednosti, ali to nije to što ja slušam i nisam imala neke posebne zamisli o tome kako taj koncert treba izgledati.
Čak sam prije koncerta rekla da će meni bit oke bez obzira što bude svirao jer su pravi Straits ljudi oko mene navijali koje pjesme prije nove ere trebaju biti. Rekla sam to računajući dakako na onu osnovnu korektnost izvođenja koje nije bilo.
Na stranu to što mislim o novim stvarima, da su bile korektno izvedene vjerojatno ih ne bi zamjerila. Sasvim je sporedno što sam sebe reciklira na mrtvo ime koristeći ono od čeg se brani. Sasvim je sporedno i što su sve pjesme više-manje iste i sve imaju isti ugođaj koji je legica opisala kao :škotska livada u izmaglici, janjad koja leži na travi i zečići koji skakuću okolo i onda dođe refren i onda su svi jeij hej u pubu i jako veseli. Sve bi to bilo sporedno da je odrađeno kako spada., ali eto nije bilo odrađeno kako spada. Smiješno mi je više kako netko ovdje dolazi držati svoju tonsku probu umjesto koncerta, kako ne znaju tekstove vlastitih pjesama, kako se gube u samodređenju.
Forsiranje stvari koje su proizvod reciklažnog dvorišta, odricanje od nasljeđa rada koje ga je napravilo time što je. To bi ukratko bio opis izvedenog. Barem da je odsvirao nešto s predzadnjeg albuma pa hajde. Ovako za kraj je izmasakrirao nešto od starih stvari koje je publika čekala, ajd nek vam bude.
Za one koji nisu bili ovakav bis nikad nisam vidjela. Vrate se na jednu pjesmu pa odu, pa vi opet malo zviždite i dramite, pa onda mi dođemo svirati još jednu, pa tako tri puta osim što je samo po sebi smiješno jer zbilja daju do znanja da trebaju pismenu zamolbu s 300kn biljega da bi nešto odsvirali i to još loše.
Iako je na početku rekao svirat ćemo dok nas budete htjeli slušati svirali su manje od dva sata. Istina u ta dva sata su se potrudili da ih ne želite slušati išta duže. Očekivanje raje niskih očekivanja i glazbenog znanja je pomalo smiješno.
Za početak jer ne samo da ja nikad nikom neću reći odi, poslušaj ga, vrijedi, to neće reći ni ljudi koji su bili sa mnom koji su ga već slušali određen broj puta kad koncert nije bio ovakav debakl.
Dojam jučerašnjeg koncerta je toliko loš da mislim da ga ne bi otišla poslušati i da ne moram putovati. Da je u dvorani 10minuta od mog stana ne bi ga otišla poslušati. Jer ne vrijedi, ne tih para nego mog vremena. Otprilike kao kad sam došla gledati repku pa je jedna reprezentativka silno pokušavajući pokazati kako joj se ne da igrati tu utakmicu odservirala ispod mreže. Tako je to.
Dođeš gledati velikana samo da bi uvidio da on to više nije.
Post je objavljen 06.05.2013. u 09:26 sati.