Marketing
Nedjelja u parku dvorca - Schönbrunn
Dvorac Schönbrunn sigurno je jedna od nezaobilaznih točaka na popisu svakog posjetitelja Beča. U njemu nisam bila već, pa, neugodno mi je reći koliko godina (to je onaj sindrom kad nešto što vam je pod nosom zanemarite pod geslom "to uvijek stignem"), ali put nas često nanese do Dječjeg muzeja u sklopu dvorca i još češće do Zoološkog vrta. Ovaj smo vikend oba dana proveli tamo; u subotu je mlađa nasljednica u Dječjem muzeju slavila svoj sedmi rođendan (primamo čestitke; hvala, hvala!), a u nedjelju je jedna frendica mojih kćeri slavila svoj rođendan u Zoološkom vrtu, pa smo mužić i ja iskoristili prigodu da za to vrijeme popijemo kavu, a ja kasnije i prošetam parkom dvorca. Nisam obišla cijeli, nisam bila na Glorietti i u labirintima, ali šetnja je svejedno bila divna, pa mi se pridružite.
Neki dan negdje sam pročitala da kava nije piće, nego vitamin. U to ime, šetnju smo započeli na kavi, upravo na ovoj terasi.
Dan je bio prekrasan, djelomično sunčan, a djelomično poluoblačan; bilo je dovoljno ugodno da možete sjediti u laganoj majičici i sandalama, ne prevruće, a oblaci su na nebu povremeno stvarali predivne formacije. Uglavnom, pravi proljetni dan.
Nakon što smo se vitaminizirali, mužić je morao nešto obaviti, a ja krenuh u pravcu dvorca i vidjeh najprije vlakić koji vozi kroz park...
...a zatim i zgradu Lutkarskog kazališta.
U sklopu parka postoji dosta kafića i restorana, a ovo je terasa kavane "Residenz", vrlo lijepe, ali i prilično paprenih cijena.
Evo i dvorca...
Pogledajte ove prekrasne oblake.
Prošla sam dvorac i krenula prema Zoološkom vrtu... U subotu smo s prozora Dječjeg muzeja promatrali neko vjenčanje koje se održavalo upravo na ovom mjestu. Sehr romantisch!
Uvijek me fasciniraju boje bilja i njihov prekrasan sklad.
A sad želim da duboko udahnete i osjetite miris!
Otmjeni put za otmjene kočije... Nekoć davno. Danas za razigranu dječicu i joggere.
Maćuhice & cvjetnjak u nastajanju (zbog lošeg vremena, ove godine sve nekako kasni).
Ovo je Palmenhaus, trenutačno se preuređuje. Prekrasna, prekrasna građevina. Ispred nje su travnjak i cvjetnjak po kojima je zabranjeno hodati, pa po njima skakuću vjeverice, uljuljane u osjećaj sigurnosti da im nitko ništa ne može.
I evo nas, konačno, na ulazu u Zoološki vrt. (Danas nisam išla unutra, nego sam na ulazu pričekala da dječica dođu s rođendanskog slavlja.)
A dok sam čekala dječicu, ubijala sam vrijeme u suvenirnici. Evo, za one kojima zmijetine u ljudskom obliku nisu dovoljne u životu, ovdje si mogu kupiti i gumene, šarene, garantirano bezopasne.
I dajte zamislite, ja velika protivnica plišanih živina otkrila sam u sebi ljubav prema istima. Naime, kaj. U suvenirnici Zoološkog vrta prodaju se plišane životinje u liku svih mogućih i nemogućih životinja, prekrasne izrade i naaaajmekše na svijetu. Stoga obavijestih mužića da moramo osvojiti popriličan dobitak na lotu, kupiti ogroman stan i jednu sobu namijeniti isključivo plišanim životinjama. Eto.
Zvjerad opće prakse...
Plamenci i nilski konji:
Gore hobotnice, dolje krokodili:
I za kraj najdražesniji plišići svih vremena... Pogledajte ih kako vas milo gledaju!
Kao i obično: Klik... Lajk!
Post je objavljen 05.05.2013. u 23:22 sati.