Trebala bi spavati. Kasno je. Obično spavam u ovo doba. Ali kao i uvijek neke riječi se motaju po glavi, a čari nove tehnologije pametnih telefona privlače ljude poput mene da pišu i pišu. Već sam htjela razraditi crno na bijelo temu "poziva", ali vrijeme eto prošlo... Prebrzo ide. Uglavnom, poziv kojeg sam se pribojavala, a znala sam da će doći kroz svibanj došao je danas. Nazvao me moj instruktor ronjenja, pita gdje smo, što ne dolazimo roniti, da je sezona počela, a ja mu odgovaram u šaljivom tonu, prilagođavam istinu tako da ne ispadne da sam lagala, i kažem da ćemo doći sljedeći vikend. A ne želim ići.
Zašto ne želim doći roniti?
Idemo nabrajati, jer ih ima puno, od normalnih do potpuno banalnih razloga:
1. Debela sam. Počela sam roniti taman kad sam smršvila 18kg i težila sam 67kg. Oni me nisu poznavali prije toga, nisu poznavali moju uobičajnu verziju, debelu verziju. Počela sam roniti u odjelu broj 4, a sad mi 6 odgovara. Užasno. Sramim se. To je cijela pozadina dijete " do ljeta" , krasno, sad i lačem, kao da je to rješenje.
Nemam kupačeg kostima kojeg mogu obući a da ne izgledam kao zavezana buđola.
2. Novac. Ne mogu priuštiti ronjenje. Čak ni po klupskoj cijeni od 100kn po uronu. Imam odgovornost. Ako odem roniti a istovremeno ne kupim djetetu cipele koje želi već slične jeftinije, kakva sam ja to majka?
3. Sigurnost. Od kad sam nabavila masku za ronjenje sa dioptrijskim lećama ne skidam je, ni kad ronim, ni kad se kupam. I to je rezultiralo time da više pod vodom ne mogu skinuti masku. Ta se vježba radi na prvom tečaju za ronioce, a ja - voditelj ronjenja, je ne mogu izvesti. Roniti tako dovodim sebe i druge u opasnost. Što ako mi netko takne ili otrgne masku na 15-20 metara, mogu umrijeti. Ronim tako da cijelo vrijeme pazim na masku. A to nije u redu.
4. Dosegla sam najviše što mogu doseći u ronjenju. Nema sljedeće stepenice, kraj puta. Prva godina OWD, druga godina AOWD, treća Rescue ronilac, četvrta Divemaster i kompresorista. I evo me u petoj godini. Sad samo mogu roniti. Ništa drugo. Kraj. Ne želim ići na brod s drugim ljudima, ne želim biti ljubazna prema onima što puše dok se pripremamo za uron, ne želim ljude u svojoj blizini.
5. Pesimist u depresiji. Ako smršavim, neće se promijeniti ništa drugo. Mogu zamoliti da mi dozvole da ne ronim već vježbam skidanje maske dok mi opet ne bude lako. Financijama upravljati raskošnije ne mogu jer to jednostavno nisam ja. I to je to? To su rješenja?
Ne želim se ni kupati, ne želim ništa. Ništa.
Post je objavljen 04.05.2013. u 23:24 sati.