Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/metamorfoza

Marketing

Slika i riječ

I nakon svih travanjskih porezotina, svih bezdušnih nemani prošlosti koji mi ipak , na njihovo veliko razočaranje ne mogu ama baš ništa, liječila sam se zemljom i zrakom, ponekom vatrom i sve to zalijevala vodom. Ipak ostajem gore..mislila sam si. Još ću mnogo puta skočiti. Nebo zaista nije granica.

Uskrsnuće boja, kopanje dubokih i manje dubokih rupa, od kojih sam u nekima sadila ruže, a u nekima zakapala prošlost, izlaženje iz mnogih priča koje su tamo negdje, daleko od mene, i dalje ostajale priče, one suhoparne, one bez sretnog kraja, one bez ikakvog kraja. Nisu vrijedne slova.

I dalje sam riječ, mada mnogo manje pažnje posvećujem njima. Netko, tko jako voli moje riječi, ili barem tako misli..on je slika. Nadopunjavajuće sretna kombinacija. Balans viđenog i onog koje se ne vidi, ravnoteža izgovorenog i onog što se izreći ne može.Našli smo se negdje na sredini, ne u centru, ali što je centar uopće?

Ja sam puno mjerila, oštrila i izoštravala, dok sam se uspinjala ovdje gdje sam sada. Ovdje nema puno riječi. Ostao je samo osjećaj....onaj kojeg daju ruke uronjene u zemlju, tijelo uronjeno u vodu, vatra koja pali suvišno i zrak...zrak koji svakog dana ima sve ljepši miris.

Kada si preblizu, nemaš perspektivu, ne vidiš dobro, vid se zamagljuje onim riječima koje si stvorimo negdje u primozgu i umu koji stvara bezbroj nepostojećih kombinacija. Nijedna većinom nije istina.
Kada si predaleko, nemaš dobar kut, oči suze od naprezanja, um se troši a srce..srce se zatvara.
Daleko od fokusa...daleko od duše...


I ja volim maj...ipak sam Maja. Ovo je trebao biti moj mjesec. Došla sam prerano.
Ne skupljam više lica u mojim sjećanjima, samo osmijehe koji su mi pružili radost.
Ne skupljam riječi za neki spomenar u srcu...tako su potrošne i cijena im je davno pala.
Skupljam samo smijeh, slažem ga u velike vreće...duboko u sebi...


Više ne grčim ruke kao prije, dozvolila sam suncu da mi ispreplete prste. Sada ruke širim a oni koji trebaju naći će put.
Zvjezdanim prahom posute, oblakastim nitima isprepletene
Prsti, ruke...nemaju početak niti kraj...





Post je objavljen 03.05.2013. u 16:03 sati.