Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zaboland

Marketing

Beckett

Prije dva tjedna u Amsterdamu je odrzan festival Beckettov tjedan. Slavni irski dramaturg je nedvojbeno zasluzio takav festival, no neposredan povod za odrzavanje ovog festivala je bilo obiljezavanje zanimljive obljetnice. Naime prije dvadeset i pet godina, u proljece 1988., je kazalisna grupa iz Haarlema zeljela izvesti Beckettovo najpoznatije djelo “Cekajuci Godota”. To nije nista cudno, no reziser je uloge u predstavi zelio dati glumicama. Sam Beckett, koji je tada jos bio ziv, se pobunio protiv zenskih likova. Njegovi lutalice, to su muskarci. Uslijedila je pravna borba. Na kraju je sud ocijenio da Beckett nije u pravu, te da tema djela nije ovisna o muskim ili zenskim likovima.

Procitavsi ovu pricu u novinama ostao sam fasciniram ovom anegdotom, pogledima na umjetnost, bolje reci na slobodu umjetnosti, koji iz nje proizlaze. Kako je moguce da autor zabrani slobodu interpretacije reziseru? Ali jos fascinantnije je kako je moguce da sud odlucuje o interpretaciji teme umjetnickog djela? Kako je moguce da sud odluci o tome kako je netko svoje umjetnicko djelo zamislio? Autor ima pravo na svoje misljenje o tome kako je neko djelo zamislio, no tesko da moze drugima nametnuti kako bi njegovo djelo oni trebali interpretirati. Jedna redateljica sa festivala je izrazila razumijevanje za Beckettov tadasnji istup, jer kako kaze: “Ako je tema Godota cekanje, lutanje, caskanje i nista drugo, onda je potrebna stroga struktura u osnovi djela, inace se komad rasprsuje. Strogoca mi daje slobodu.” Jedan drugi redatelj isto tako: „On se bojao da abstraktnost djela ne dodje u opasnost. ... Za njega je predstava bila jedan cjelina, ne polu proizvod, koji bio slobodoljubivi redatelj trebao zavrsiti.“

Dio festivala je bio tzv. director’s cut. Pet razlicitih rezisera je na svoj nacin interpretiralo jedu od scena iz Cekajuci Godota. Sa glumcima, koji su tog popodneva tu scenu morali uvjezbati. Jos nikada nisam cuo za director’s cut. No cini mi se vrlo zanimljivo, pogotovo kada se radi Godotu. Usprkos pridrzavanja stroge strukture, sloboda mora biti prisutna, dapace. Nazalost nisam isao pogledati taj director's cut. Tja... covjek obicno ne zali za necime sto je ucinio, obicno za onime sto nije ucinio.




Post je objavljen 03.05.2013. u 11:27 sati.