Prilikom razmatranja načina organizacije i uređenja ureda prvo konceptualno arhitektonsko pitanje o kojem se treba odrediti je da li formirati otvoreni ured gdje su radna mjesta smještena u jednom prostoru, eventualno odijeljena niskim pregradama ili klasični uredski prostor sa nizom soba u kojima se smješta jedan ili nekoliko zaposlenika ovisno o rangu i veličini prostorije.
I jedan i drugi koncept imaju prednosti i mana te ne postoji jednoznačni odgovor na pitanje koji je od njih bolji ili učinkovitiji. Otvoreni ured olakšava komunikaciju između zaposlenika i omogućuje brze reakcije, ali narušava koncentraciju i smanjuje produktivnost zbog utjecaja buke, dok se u kancelarijskom tipu ureda zaposlenici mogu u miru posvetiti poslu i bolje se koncentrirati, ali istovremeno otežano komunicirati s ostalim zaposlenicima u timu.
Možda se na prvi pogled čini da je tip ureda nešto što se određuje samim izborom prostora te da je koncept predodređen zatečenom prostornom dispozicijom, ali to je međutim samo djelomično točno i može se odnositi na starije zgrade odnosno adaptirane uredske prostore.
Obzirom na ranije istaknutu fleksibilnost kao imperativ uredskog prostora spomenuti ćemo da na tržištu postoje bazični elementi namještaja koji uz različite demontažne dodatke postaju kompleksni i svojom strukturom i sadržajem omogućavaju obavljanje različitih zadataka te jednostavno povećavaju ili smanjuju broj radnih mjesta, reguliraju potrebnu veličinu radne površine i prostor za pohranjivanje dokumentacije, te pretvaraju prostor prilagođen individualnom radu u prostor za grupni rad prodaja stanova Zagreb.
Post je objavljen 03.05.2013. u 10:55 sati.