Složio sam lanac od snova. Jedna mu karika ljubičasta, jedna zelena, jedna vlažna od suza. Čije suze su prekrile moje srebro, čiji znoj oblijeva moje zlato? Ljeska se lanac na suncu. Da ga bacim visoko u zrak? Neka se pretvori u pticu i odleti daleko, daleko, u Nizozemsku. Jesi li ikada vidio Amsterdam majstore zlataru? Jesu li vjetrenjače škripale, a klompe lepetale dok si hodao poljem tulipana? Da ga bacim na dno mora? Da se pretvori u ribu i otpliva daleko, daleko, u Kinu. U Kini neka resi vrat djevojke u crvenom hanfu. Jednog dana ako mi postane pretežak za ljetne žege, ostavit ću ga neka leži na prašnjavom putu, gdje će ga drugi koraci razvlačiti nemilice. Na njega će se prolaznici spoticati, bacati kletve i uvrede na njegova tvorca, dok ga ne pokupe derani i zamjene kod staretinara za kutiju cigareta. Ako mi postane mio, sakrit ću ga u hladnu špilju, kao gusarsko blago. Svojim pajacima nacrtat ću kartu i poslati ih dalje od cirkuske buke, u tajnu potragu neka siromasi dožive veliku pustolovinu. A možda ga neću nikamo nositi i nigdje skrivati, samo ću ga ostaviti upravo ovdje na kipu dame u starogradskoj nošnji. Lanac neka živi svoju sudbinu na hladnim brončanim prsima. Kad naiđe gramziva lopuža, ukrast će ga i prodati šetačici u crnoj haljini koja će ga nositi na bal dugih sjena. Suzna će patina sjati poput bisera na mojim šarenim karikama. Krasan će, unikatan, nakit izrađen žednim prstima, ponosno nositi nepoznata ljepotica.
Post je objavljen 02.05.2013. u 13:33 sati.