Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. svibnja 2013. godine
Ljubiti, a ne suditi
Zbori nam Gospa o ljubavi, nesebičnoj i bezuvjetnoj, koja prašta i razumije, koja oslobađa od spletki zloga, koja srcu donosi mir, a duši radost, ljubavi koja nikome ne sudi, koja se ne klanja grijehu i ne podliježe ranjivim emocijama. Govori nam o ljubavi koja je za pomoć bližnjemu spremna na odricanje, koja će u ime istine nositi teret križa, koja će se, kao živa stijena stalnosti, odupirati mijenama i podmetanjima svijeta, koja se neće ravnati po izvanjskome i propadljivome, već se krijepiti snagom Duha Svetoga, prožeta milošću i ukorijenjena u istini.
Svaka osuda, ako se ne odnosi na grijeh, dodatno opoterećuje onoga koji je sagriješio i odvraća ga od obraćenja, u njemu izaziva inat i umožava tvrdokornost protivljenja, jača samoljublje i budi bijes. Tek blagošću i ukazivanjem na propuste, svjedočkim životom i djelima ljubavi možemo bližnjeme pokazati put prema smislu života, u njemu probuditi glas savjesti i odvratiti ga od srljanja u propast. Ponekad, jer ne možemo čitati ljudska srca, i sami se onečišćujemo grijehom osude. Ne znamo je li netko nešto napravio iz očaja i neznanja, je li podlegao pod pritiskom ucjene koja je posljedica davnih kompromisa i krivih poteza. Kako ćemo osokoliti onoga koji se približio istini ako ga neprestano zasipamo griješnom prošlošću, ako ga razapinjemo radi onoga što je davno učinio, ako se i sami ne oslobodimo brvna iz vlastitog oka. Dakle, oni koji osuđuju, ponajprije štete samima sebi jer postaju zarobljenici istoga duha protiv kojeg govore, zapliću se u mrežu spletki i tračeva, narušavaju mir srca i zatamnjuju svjetlost duše.
Podsjeća nas Gospa na nebesko otajstvo kojim je pomirano ljudsko i božansko, kojim je, zahvaljujući Isusovu rođenju, čovjeku donesen mir, a Bogočovječje svjedočenje u srca unijelo istinu i ljubav. Vodi nas Prečista u zagrljaj Nebeskom ocu, Mudrosti koja je poslala Sina, ne da nam sudi, već da nas izbavi iz kaveza mraka i smrti, da nam osvijetli stazu spasenja, da nas pouči i ohrabri, da nas izbavi iz pandža zvijeri. Oni koji se protive Isusa, sami su sebe osudili na prokletstvo, na život u tami iz koje ih može izvući tek Božje milosrđe. Poznaje Gospa naše slabosti te nas zato iz čistoće svoga Majčinskog srca moli da ne proklinjemo kad smo pod teretom križa, već da se sjetimo da smo ljubljeni i da smo djeca Stvoriteljeva, da smo braća i sestre Isusove, da smo sudionici uskrsne radosti i suputnici onoga koji je za nas umro na raspelu.
Opominje nas Majka da ne skrećemo s puta, da ne slijedimo zavodničko blještavilo laži koje nam oduzima slobodu i prlja dostojanstvo djece Božje, koje nas odvlači na stranputice i zarobljava tmušom pustoši. Poziva nas na post i molitvu koji osnažuju duh, bude radost i vraćaju snagu, poziva nas na borbu protiv zloga, ali ne oružjem kojim se on služi, već mirom, strpljivošću i ljubavlju, odricanjem i darivanjem, praštanjem i dobrotom. Govori nam o jedinstvu s Nebeskim ocem, o ustrajnosti na putu do nebeskih vrata, o nepodilaženju zakonima svijeta, o odbacivanju zabluda koje nas perfidno uvlače u koloplet kaotičnog znanja, izniklog iz temelja krivih pretpostavki. Jer povijest se spasenja začela u Božjem milosrđu, a nije skovana u radionici oca propasti, nije sazdana od krivotvorina, od propadljivog i vremenitog, već je ispunjena svjetlošću Duha Svetoga, životvorca i objavitelja, Onoga koji će obnoviti nebo i zemlju, koji će stopiti u zajedničku ljubav sva srca koja kucaju u vidljivoj i nevidljivoj stvarnosti.
Iz našeg ponašanja izvire apostolat ljubavi. Ne može onaj koji je u istini jednako služiti čistoći i nemoralu, pravdi i bezakonju, Bogu i sotoni. Ove se oprečnosti u sebi potiru, suprotstavljaju i niječu. Istinito će trajati vječno, a sve što se protivi Božjoj ljubavi urušit će se samo od sebe i nestati u ruševinama vremena i povijesti. Hoćemo li biti neprijateljeva okorjela dječurina ili nježna Gospina dječica, kako nas Prećista od milja zaziva? Hoćemo li dopustiti da nas probitak i kratkotrajna zadovoljstva odijele od vječne radosti, da nam otruju srca i oduzmu mir, da nam ukaljaju dušu i onečiste savjest, da zamrače ljepotu koja se iz Marijina glasa razlijeva diljem svijeta?
Draga braćo i sestre u Kristu, u našoj slobodnoj volji leži odluka za koga ćemo se opredijeliti, hoćemo li slijditi dobro ili poći za zlom. Bog nam se ne želi nametati. A niti nas silom privoditi onome što je već zapisano u našim srcima, ali smo vlastitom nesmotrenošću negdje na putu zagubili rukopis, prekrili ga gomilama suvišnih zakona i paragrafa, opteretili tonama knjiga u kojima se uznose nekorisna znanja. Zato je Gospa u Međugorju otvorila školu u kojoj nas ponovno uči abecedi ljubavi, sricanju prvih rečenica koje nas uvode u anđeosku pismenost, koje nam pomažu da s razumijevanjem i otvorenošću čitamo Pismo.
Da ne bismo kao i Pilat pitali što je istina, Majka nam još jednom svjedoči i svojom nazočnošću potvrđuje da je u nauku svete, apostolske Crkve katoličke punina istine, kojoj je Majka Gospodinova, Kraljica neba i zemlje, živa i najautoritativnija svjedokinja. Ako njoj povjerujemo, onda smo već u zagrljaju Svetoga Trojstva pa će nam vjera biti jaka i nepokolebljiva, odagnat će od nas sumnje i lažne nauke, približit će nas spoznaji o nezamjenjivosti Isusovih izabranika, naših pastira i djelitelja, djelitelja Njegovih sakramenata. Jer samo puna istina, kad čovjek u nju cijelim bićem povjeruje, obnevidjelim očima otvara zastrte vidike, a srce, po uzoru na Otkupiteljevo, prestaje suditi i počinje ljubiti.
Post je objavljen 02.05.2013. u 12:36 sati.