Pregled posta

EUROPA BUDUCNOSTI: VELIKIM KORACIMA PREMA SJEDINJENIM EUROSPKIM DRZAVAMA CIJI JE DIO I REPUBLIKA HRVATSKA (!)

Njemački list Der Spiegel objavio je nedavno zanimljivu analizu u kojoj se nastoje izložiti planovi na kojima trenutačno rade vodeće EU elite. U tekstu pod naslovom: "Zavirimo u sutrašnju Europu", autori Konstantin von Hammerstein, Christoph Pauly i Christoph Schult spekuliraju o planovima koji bi se mogli realizirati u bliskoj i daljoj budućnosti EU projekta.

Analiza daje jednu kristalno jasnu sliku i odgovore na pitanja gdje se Europa kreće i kakvu sudbinu joj predviđaju one snage koje već dugo vode glavnu riječ. Plan za stvaranjem Sjedinjenih Europskih Država je postojao već dugi niz godina, no, uvijek se smatralo kako će do njegove implementacije proći još mnogo vremena, prije svega zbog činjenice da države - ponajviše sami stanovnici - neće biti spremni žrtvovati svoj suverenitet, pogotovo ne za političku i fiskalnu uniju kojom će nominalno vladati Bruxelles, no sasvim je jasno da bi takva unija bila skrojena prema njemačkoj "tradiciji stabilnosti".
Ipak, u jeku velike ekonomske krize, pojedini procesi se naglo ubrzavaju uz nudjenje referenduma stanovnicima drzava EU.
Autori analize odlično zapažaju i specifičan proces kojime se već vrši implementacija ove nove konstrukcije - polako, odmjerenim izjavama, teren se priprema za veliku, mnogima još uvijek nezamislivu, "europsku revoluciju".
"Revolucija" u ovom kontekstu predstavlja stvaranje jedne sasvim druge Europe, potpuno nove političke tvorevine koja će imati tek male veze s aktualnom Unijom.

Financijska tržišta su "nemirna" i napraviti će se sve kako bi se ista pod svaku cijenu umirila. Imajući u vidu sve veću "nervozu" koja vlada, pogotovo zbog Španjolske, Italije i Grčke, nove prijedloge bi mogli čuti jako skoro.

Njemacku kancelarku Angelu Merkel smatraju najmocnijom zenom EU i svijeta, sto ona nerijetko i jest

Politika je čudna stvar, a jedna od najčudnovatijih stvari u njoj je činjenica da se monumentalne promjene događaju bez velikih govora. Obznana promjene smjera nastoji se izvoditi u vizionarskom stilu, ali pozornost publike na ova zbivanja, koja će imati velike dalekosežne posljedice, gotovo je minimalna.

Zapravo, često se radi samo o malim verbalnim izmjenama koje upućuju na velike promjene. Ili pak samo malo drugačiji ton u predstavljanju novih direkcija. Slušajući pozorno što govori njemacka kancelarka Angela Merkel proteklih tjedana mogli smo uočiti upravo tu laganu promjenu u tonu. Bila je to oprezna promjena, ekstremno odmjerena. No, postalo je jasno kako njezina poznata melodija nije neka nova.

"Treba nam tzv. fiskalna unija", rekla je Merkel gostujući na njemačkom radiju ARD . "A to znači više zajedničke proračunske politike", do te točke Merkel je samo ponavljala ono što je oduvijek tražila. Ali, onda dolazi jedan novi ton: "No, više od svega, treba nam politička unija", kaže Merkel. "To znači da moramo, korak po korak u ovom procesu, dati sve veću moć Europi i omogućiti Europi mogućnost nadzora".

Kancelarka Merkel na ovaj način oprezno priprema publiku na mogućnost dolaska velikih promjena i kako etablirane činjenice više ne važe. Njezina poruka je da Europa ima budućnost samo kada i Nijemci predaju velik dio svog nacionalnog suvereniteta. To je njena poruka i jako je značajna.

Predsjednik Europske Komisije José Manuel Barroso


Izazovi

Ovo pokazuje kako njemacka kancelarka Merkel sada vjeruje u magnitudu opasnosti koju predstavlja europska kriza. Kancelarka nije glasnogovornik apokalipse u stilu Joschka Fischera iz Zelene stranke, koji je nedavno izjavio kako je "Europska kuća u plamenu". Ovo zasigurno nije Merkelin stil nastupanja, ali ona je itekako svjesna da bezdan, ako se nesto hitno ne ucini, vjerojatno više nije jako daleko.

Pored Rpublike Grčke, situacija u Kraljevini Španjolskoj je takodjer postala ozbiljna. Madrid je formalno zatražio asistenciju iz europskog fonda za spašavanje. Ministri financija eurozone obećali su kako će osigurati svotu od 100 milijardi eura, što je više nego se očekivalo. I Kraljevina Španjolska nije ekonomski patuljak - govorimo o četvrtoj najvećoj ekonomiji unutar eurozone.

Dužnička kriza se pretvorila u krizu povjerenja. Malo opcija je preostalo vođama Europske Unije i vođama država. Ili će uspjeti popraviti defekte kojima je pogođena zajednička valuta posljednjih godina, ili će Europska Unija - najveća ekonomska zona na svijetu - potonuti u blatu posrnulih banaka, bankrota i kolapsa. Takav razvoj bi značajno zasjenio kaos koji je izbio nakon bankrota Lehman Brothers-a 2008, predviđa britanski The Economist. "Nešto se mora dogoditi", zahtijevaju britanski povjesničar Niall Ferguson i američki ekonomist Nouriel Roubini u dramatičnom apelu njemačkoj kancelarki.

Što se treba napraviti? Valutna unija mora postati politička unija. Po tom pitanju barem se svi navodno slažu. No, što bi to zapravo značilo, predmet je debate između Berlina, Pariza, Helsinkija i Rima, ali i tradicionalno preopreznog Londona.

Zemlje poput Republike Francuske i Republike Italije bi voljele vidjeti euro obveznice, koje bi udružile europski dug. Njemačka se protivi takvoj ideji zbog straha da bi u konačnici baš oni morali biti ti koji će platiti račun. S druge strane, Berlin je spreman dati državne nadležnosti Bruxellesu, nešto na što Pariz ne pristaje.

Što bi mogla donijeti budućnost

Pošto nisu uspijeli doći do dogovora, europski državnici su zatražili od vrhovnih eurokrata da sastave plan, a eurokrati u pitanju su: Predsjednik Europske Komisije, José Manul Barroso, Predsjednik Europskog Vijeća, Herman Van Rompuy, šef Euro-Group-e, Jean-Claude Juncker i šef Europske Centralne Banke, Mario Draghi.
Inicijalni prijedlozi već su predstavljeni na EU summitu koji se nedavno održao, a konkretan plan trebao bi biti spreman do jeseni 2013. godine s Republikom Hrvatskom, kao 28. clanicom EU.

Četvorica navedenih eurokrata počeli su razgovarati telefonski gotovo svakog dana. Oni se redovito sastaju kako bi usuglasili zajednički prijedlog koji će tada biti dostavljen u europske glavne gradove.

U ovome trenutku, plan je samo ogled po pitanju kako bi europska konstrukcija mogla u konačnici izgledati. Ideje koje se šalju naprijed i natrag od Bruxellesa, Luxembourga do Frankfurta za sada nisu dovršene, no, već sada se u njima nazire koncept koji nije ništa manje nego svojevrsna "politicka Europska revolucija".

Četvorica planiraju valutnu uniju pretvoriti u neponištivu i proširivati je tako da postane politička unija. Jedna sasvim nova, druga Europa proizašla bi iz ovog procesa.

Plan predviđa da zemlje članice odustanu od znatnog djela vlastitog suvereniteta koji bi došao pod nadležnost europskih institucija. To znači da bi Europski Parlament bio u borbi za relevantnost pred novim tijelom koje bi bile date važne funkcije nadzora. Rezultat bi bio Europa koje se kreće u dvije brzine, dok bi sama jezgra bila valutna unija.

U srcu ovog vijećanja je stvaranje prave fiskalne unije, koja bi zabranjivala pojedinim članicama da smiju uzimati dug na svoju ruku. Vlade bi imale kontrolu samo nad fondom koji je pokriven prihodima od poreza.

šef Euro-Group-e, Jean-Claude Juncker


Komunalna odgovornosti

Oni kojima bi trebalo više novca no što ga proizvode morali bi svoje potrebe podnijeti pred euro grupom, koja je sastavljena od ministara financija eurozone. Ministri bi tada analizirali financijske zahtjeve i količinu novca koju traže pojedine države prije nego bi donijeli odobrenje da li će se novac izdati ili ne. Euro obveznice bi se tada izdavale u svrhu financiranja dugova.

Grupu ministara financija bi predvodio stalni predsjednik, a ne kao sada, jedan od ministara financija. Predsjednik bi tada doslovno postao europski ministar financija.

Novo tijelo, sastavljeno od predstavnika Europskog Parlamenta, bilo bi zaduženo za nadzor nad ministrima. To znači da bi Euro Parlament morao odustati od ambicija da će jednom imati veću moć po pitanju financija, ali druge kompetencije ne bi im se dirale.
U konačnici model koji favorizira europska četvorka je konstrukcija kojoj se Njemačka dugo vremena opirala: europski klub u kojem bi svaka članica odgovarala za zaduženje svih drugih članica. Ali postoji važno ograničenje: ta odgovornost bi se odnosila samo na nove dugove.

Stari dugovi, koji su sada samo srce aktualne krize, ostali bi i dalje odgovornost pojedinih članica. No, ostaje otvoreno pitanje, kako se ta hrpa dugova ikada uopće može smanjiti. Već sada velik broj članica mora odvajati znatan dio poreznih primanja na servisiranje dugova.

Predsjednik Europskog Vijeća, Herman Van Rompuy


Sjedinjene Europske Države

Ideja koju sklapaju eurokrati bi prisilila Vlade da žive unutar svojih mogućnosti i da troše samo onoliko novca koliko i zarađuju. Tek tada bi te vlade mogle imati kontrolu nad troškom. Ukoliko bi koncept funkcionirao, trenutačna unija duga mogla bi postati unija stabilnosti.

Medjutim sada, čak ni Njemačka - koja ima izuzetno niske kamatne stope i snažnu ekonomiju - nije uspjela poslovati bez da uzima nove dugove. To znači da bi mozda čak i najveći zagovaratelji fiskalne odgovornosti mogli u jednom trenutku morati pitati Bruxelles za pomoć u slučaju rastuće kamatne stope i ekonomskog usporavanja.

Kao rezultat, jedna značajno ublažena verzija ovog plana već je na putu prema europskim glavnim gradovima. Prema tom planu, samo novi dug koji prelazi 3% ekonomske proizvodnje bio bi obilježen od strane grupe ministara financija.

Daljnji razvoj ovog koncepta kojeg stvaraju 4 eurokrata oslovio bi i potrebu za implementacijom više demokracije u europskim rezolucijama. Predsjednik Europske Komisije, Barroso, je napomenuo kako politička unija mora biti u skladu s demokratskim legitimitetom. Prema jednoj od tih ideja, predsjednik Europske Komisije bi bivao izabran direktno od strane europskih građana. Drugi koncept koji se upravo razmatra, navode izvori u Bruxellsu, udružio bi ured predsjednika Komisije i predsjednika Europskog Vijeća u jedan - stvarajući time "Predsjednika Europe".

šef Europske Centralne Banke, Mario Draghi


Osiguranje depozita

Neke od ideja već su ušle u javni diskurs, kao što je europsko osiguranje depozita. Prijedlog poziva na stvaranje fonda za osiguranje depozita koji bi se stvarao tijekom idućih 10 godina, a bio bi veličine oko 1% svih europskih štednih računa, znači negdje oko 100 milijardi eura.

Snažno, EU bankarsko nadzorno tijelo, također je u planu. To tijelo ne bi držalo oko samo na sistematski relevatnim finacijskim institucijama, već na svim bankama. Posljednje godine su pokazale kako su neke od poprilično beznačajnih banaka u Europi stvorile najveće probleme. To se pokazalo u slučaju njemačke IKB Deutsche Industriebank, a i sada se ista stvar dogadja s španjolskim štedionicama.

No, čak i prije no što je službeno predstavljen, novi Euro Pakt je suočen s izuzetno teškim preprekama. Nacionalni parlamenti bi morali biti izmijenjeni diljem kontinenta, a u nekim državama morao bi se održati referendum. Takav referendum bi možda morao biti nužan, ne samo u Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske, nego i u Njemačkoj, kako je i nagovijestio Ustavni Sud po pitanju Lisabonskog ugovora. Kada bi Berlin odlučio prebaciti više ovlasti na Bruxelles po pitanju financija, prema uobičajenoj interpretaciji sudske odluke, referendum bi bio nužan.

Bio bi to važan izbor za njemačke birače. Kada bi glasali "NE", to bi vjerojatno bio kraj eura i cijeli kontinent bi pao u duboku recesiju. Ukoliko bi glasali "DA", buduća njemačka financijska politika bila bi krojena u Bruxellesu.

To bi bio početak Sjedinjenih Europskih Država. Njemački birači bi odobrili ovu konstrukciju samo u slučaju da postoje garancije kako će se nova politička konstrukcija voditi idealima njemačke kulture stabilnosti.

Trenutacni trend raspolozenja njemackih glasaca


"Apsolutno odlučni"

U ovom trenutku, četiri europska arhitekta grade novi europski koncenzus. Njemačka bi morala preuzeti dodatni rizik unutar eurozone. Zauzvrat, južni Europljani (Grci, Ciprani, mozda i Spanjolci i Talijani) bi morali Bruxellesu dati kontrolu nad svojim državnim proračunima - prema njemačkim principima.

Bio bi to eksperiment s nesigurnim rezultatima. Mogao bi, u konačnici, spasiti europsku zajedničku valutu - ili bi mogao dovesti do implozije Europe. Takav plan bi zasigurno mogao umiriti međunarodna financijska tržišta. No, može se dogoditi i to da ga Europljani ne prihvate. Ipak, to bi mogla biti i jedna od šansi da se ojaca Euro.

Na nedavnom sastanku Europskog gospodarskog i socijalnog odbora u Bruxellesu, šef Euro Grupe, Jean-Claude Juncker, rekao je kako mu partneri u SAD-u i Kini često kažu kako Europa "zaostaje". Na što je Juncker nadodao: "Kasnimo s razvojem. Vrijeme je da razmotrimo korake za koje se do sada smatralo kako su nezamislivi. Svijet mora znati kako smo apsolutno odlučni".


Premijer Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Torijevac David Cameron: 'Mjesto Britanije je u drukčijoj EU !'

'Odlazak je odluka koja se donosi s namjerom, slobodno i ona je u potpunosti legitimna, ali ima svoju cijenu', rekao je Van Rompuy u Londonu na europskoj konferenciji o načinima pokretanja eurozone i mjestu Velike Britanije u Europi.

Britanski premijer David Cameron se obvezao u siječnju ove godine, pod pritiskom euroskeptika, da će do kraja 2017. godine organizirati referendum o zadržavanju Velike Britanije u reformiranoj Europskoj uniji. On je ocijenio da se drugim zemljama EU ne sviđa posebno ta ideja, ali ih niti ne zastrašuje.

'Moguće je izaći iz kluba. Ali ne radi se samo o odlasku. To bi bilo puno složeniji problem i pravno i politički teško primjenjiva odluka. Razmišljati o rastavi nakon 40 godina braka', aludirao je Van Rompuy na ulazak Velike Britanije u EU 1973. godine.

Dok Britanci Europljanima pokazuju svoj ponos i cvrsti stav, Amerikanci su misljenja da Ujedinjenom Kraljevstvu Velike Britanije i Sjeverne Irske clanstvo u EU treba biti i dalje prioritet, te da Britanci ne bi trebali izlaziti iz Europske Unije

Britanski premijer David Cameron, kako prenosi tportal.hr, se nedavno pripremao za malu turneju po najvećim državama Europe te je kao najavu toga dao ekskluzivni interview za izabrane medije u Njemačkoj, Španjolskoj, Poljskoj, Francuskoj i Italiji, u kojemu je, između ostaloga, izjavio da je 'najbolje rješenje za Veliku Britaniju članstvo u reformiranoj EU'. David Cameron već je neko vrijeme "crna ovca" među najmoćnijim državnicima Europe, ponajviše zbog svojeg veta u Bruxellesu na neke ključne odluke Europske unije. Svakako nije pomoglo ni što je najavio referendum u Velikoj Britaniji o tome treba li ona ostati članica Europske unije, no sada se čini kako Cameron polako mijenja politiku i svoj stil kada je riječ o budućnosti EU.

Britanski premijer je vec boravio u Španjolskoj, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj i Poljskoj, dakle u najvećim državama Unije, kako bi potaknuo razgovore o reformama koje su potrebne za bolje funkcioniranje Europske unije. Cameron je stoga dao interview za pet medija iz spomenutih država (primjerice, u Njemačkoj ga je objavio Sueddeutsche Zeitung), u kojemu naglašava da EU treba reforme: 'Apsolutno sam uvjeren da trebamo otvoriti temeljne ugovore EU-a. Želimo da se Europa probudi i prepozna suvremeni svijet natjecanja i fleksibilnosti.

'

Njemački mediji Cameronov interview tumače kao njegovu 'prisegu Europi' te ističu kako je Cameronov cilj 'probuditi Europu

'Europska unija 'zrela je za reforme', ističe britanski premijer Cameron, ali i dodaje kako on Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske u budućnosti vidi kao 'članicu reformirane EU'. Kada je pak riječ o krizi Eura, britanski premijer rekao je da 'euro nije zajednička europska valuta' te kritizirao institucionalne reforme poput bankovne unije. No naglasio je da je 'u interesu Velike Britanije uspješna eurozona'. Još jednom je izrazio uvjerenje kako se treba držati politike štednje te je isto preporučio i državama eurozone koje su u budžetskoj krizi.

Britanski premijer Cameron je branio i položaj Ujedinjenog Kraljevstva unutar EU-a izjavivši da je njegova država 'važna europska sila', sto yacijelo jest i sila koja ne vodi 'sebičnu politiku' ,te se pobunio protiv optužbi da su Britanci 'loši Europljani': 'Mi dajemo velik pozitivan doprinos Europi.'

Njemački mediji Cameronov intervju tumače kao njegovu 'prisegu Europi' te ističu kako je Cameronov cilj 'probuditi Europu'.


Republika Hrvatska 28.članica Europske unije

Republika Hrvatska je proces približavanja članstvu EU-a započela krajem 90-ih, kada je Vijeće EU-a 1997. godine odredilo političke i gospodarske uvjete za razvoj bilateralnih odnosa s Republikom Hrvatskom, a zatim je 1999. godine na prijedlog Europske komisije usvojen Proces stabilizacije i pridruživanja za države jugoistočne Europe, uključujući tu i Republiku Hrvatsku. Tijekom Zagrebačkog sastanka na vrhu 2000. godine, na kojem su se sastali najviši predstavnici EU-a i država obuhvaćenih Procesom stabilizacije i pridruživanja, otvoreni su pregovori za Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).

Potpisivanjem SSP-a u Luxembourgu 29. listopada 2001. godine, Republika Hrvatska po prvi put stupa u ugovorne odnose s Unijom te postaje potencijalna kandidatkinja i započinje sveobuhvatne pripreme za članstvo u Europskoj uniji. Nakon što je potvrđen u Hrvatskom saboru, Europskom parlamentu i parlamentima svih država članica Unije, SSP je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine.

Republika Hrvatska je podnijela zahtjev za članstvo u EU 21. veljače 2003. godine te je, nakon dobivanja pozitivnog mišljenja Europske komisije u travnju 2004.godine, stekla status kandidatkinje za punopravno članstvo u lipnju 2004. godine. To je otvorilo put za početak pristupnih pregovora koji su formalno započeli 3. listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice Međuvladine konferencije između država članica EU-a i Hrvatske. Pregovori su vođeni na temelju pregovaračkih stajališta Hrvatske i Europske unije, koja su izrađena za svako poglavlje slijedom rezultata analitičkog pregleda.

Hrvatska je formalno pod HDZ-ovom vecinskom Vladom tadasnje premijerke Jadranke Kosor zatvorila pregovore 30. lipnja 2011. godine, a njihovi rezultati sastavni su dio Ugovora o pristupanju koji je Republika Hrvatska potpisala 9. prosinca 2011. godine u Bruxellesu. Prema odredbama Ugovora, kao datum njegovog stupanja na snagu utvrđen je datum 1. srpnja 2013. godine, pod uvjetom da ga Republika Hrvatska i sve države članice EU-a pravovremeno ratificiraju u skladu sa svojim ustavnim odredbama.

Hrvatski je sabor 23. prosinca 2011. godine donio Odluku o raspisivanju državnog referenduma o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. Odlukom je utvrđeno da se državni referendum provede 22. siječnja 2012. godine.

Prije toga, Hrvatski je sabor 19. siječnja 2012. godine donio Deklaraciju o članstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji kao strateškom interesu Republike Hrvatske kojom poziva sve građane Republike Hrvatske da izađu na referendum i izraze svoju demokratsku volju te time doprinesu razvoju Republike Hrvatske kao države demokratskog, pluralističkog i otvorenog društva.

Na referendumu održanom 22. siječnja 2012. godine, građani Republike Hrvatske podržali su članstvo Hrvatske u Europskoj uniji sa 66,27 posto glasova "ZA".

Stupanjem na snagu Ugovora o pristupanju 1. srpnja 2013. godine, Republika Hrvatska će, pod Vladom Koalicije stranaka aktualnog premijera Zorana Milanovica postati 28. članica Europske unije i punopravni dio buducih Sjedinjenih Europskih Država . ( T.Lj. )




































Post je objavljen 01.05.2013. u 17:44 sati.