Nema više ni jednog praznika, ni blagdana punog smijeha, pjesme, šetnji po Jarunu i Bundeku jer nema tebe, ne neradim više ništa pa ni naše omiljene koktele koje si volio, ali upravo sada dok ti ovo pišem konačno se zdravo smijem jer tvoj nećak zajedno sa društvom provodi vrijeme u Maksimiru i nitko od njih ne primjećuje gdje se dijeli pravi vojnički grah, oni danas uživaju na svoj način a ipak se ne znaju zabavljati kao što smo to radili mi jer nama je ipak bilo ljepše no što je danas.
Ja uživam u mirisu roštilja koji radi susjeda i sjećam se naših divnih prvo majskih dana radosti i sreće.
Pjevam danas od kada sam ustala jer moje pjevanje bez sluha me spašava da shvatim koji je mjesec započeo i što me sve očekuje, lakše mi je jer kada pjevam bilo što nemam ni brige ni pameti (pamet me odavno napustila) i moram ti priznati brate moj dragi da mi je bolje bez pameti jer moj mozak više ničemu ne služi osim za razmišljanje a razmišljati o ničem više ne mogu i ne želim jer sam pamet predala Vragu, a ja uživam u svemu što nemam i dobro mi je.
Sretan praznik rada svim mojim prijateljima i uživate u toplim zrakama sunca iču i piću.
Post je objavljen 01.05.2013. u 16:49 sati.