ovu noć odijevam stihovima
treperavim sjajnim zvijezdama
snenom mjesečinom
satkana je dušom pjesnika
toplinom poruke
dodirom svakog ispisanog slova
začeta pod grudima majke
rođena kao pjesma
sekunde ljube svaki trenutak
proviruju note kao novorođenče
s anđeoskim licem
sretnog osmjeha
kao u prvim koracima kada prohoda
noć poezije ulazi kroz vrata raja
potocima stihova što žubore
u vremenu koje nema kraja
dok ga prati uzdisaji poeta
izabirem stihove ljepote
urasle u vječne kule naših krajeva
pejzaža
prepoznaju se po mirisima proljetnog cvijeća,
dašku vjetra što raznosi note do svakog bića
neka potraje ova noć
poklanjamo joj snove
svu nježnost koju mogu dati
nikada da ne padne u zaborav
za ostatak svijeta
prepunog ljubavnih stihova
u očima našim iskrice sjaje posebnom draži
rijeke neka nose latice proljetnog cvijeća
tajanstveno nestaju
dok na površinu izvora se pojavljuju
pupoljci sljubljeni sa sjajem Mjeseca