Večeras te grlim kao brata
Koji se podrugljivo smijao
Sjedio pored mene
I postao obitelj.
Večeras te grlim kao prijatelja.
Koji je strpljivo slušao
Smišljao odgovore
I stvorio vjećnost.
Večeras te grlim kao dijete.
Koje sam njegovala
Koje je plakalo
I okovalo me za svoje ruke.
Večeras te grlim kao roditelja.
Koji je sumorno strijepio
Nad mojim potrganim živcima,
Nad mojim opijenim ludilima.
Večeras te grlim kao ljubavnika,
zadnji put.
Čiji sam dah proždrljivo udisala
I čiju sam se kožu obukla.
Večeras te ostavljam.
U vrtlogu silnih uloga
I bezbroj načina voljenja.
Post je objavljen 01.05.2013. u 00:37 sati.