Nacionalna festa Zbolandjana i svih onih drugih u sarenoj zemlji tulipana je Kraljicin dan 30. travnja. Jos jedan praznik, koji daje povod za masovno nacugavanje. Sve pocinje jos dan prije, kada se slavi Kraljicina noc. Grad prepun ljudi vise ili manje odjevenih u narancasto. Stotine i stotine bicikala parkirani oko centra grada, zavezanih na ograde, stupove, druge bicikle, drva, stolice, znakove… U centru nekoliko podija sa razlicitom glazebnom ponudom. Pivo se tocni na hektolitre, plasticne case lete zrakom, jeftina mjuza…teska cuga. Na ulicama i trgovima je puno mladih, ali i starih. Ima nesto posebnog u ovom prazniku. Narancasto kao da brise razlike medju ljudima i svi su jedan veliki sretni Zaboland. Za divno cudo sve obicno prolazi u najboljem redu.
U toj Kraljicinoj noci su na raznim mjestima u gradu postaljeni mobilni WC-i. Muski i zenski WC-i su postali medjutim plijenom zena i pred njima su ogromni redovi. Zato muskarci odlaze u pokrajne ulicice i oznacavaju svoj teritorij. Javno pisanje je naravno strogo zabranjeno, ali u ovakvim trenucima… I ja odlizim silom prilika u mracnu ulicicu. Sa obje strane zidova zrcale se potocici urina. Ja se bas namjestavam, kad skuzim da stojim pred ulaznim vratima, koja su vec dobrano namocena. Neki tip mi u prolazu dobaci: “Pa nemoj bas po ulaznim vratima.” To vec i sam uvidjam i odsetavam par metara dalje. Pustim mlaz, a kad tamo bas u tom trenutku izlazi neki tip iz onih vratiju. Gledam ga u oci, on se nesto nasmije, ni sam ne znajuci kaj je srecom propustio.
Danasnji Kraljicin dan je bio poseban, jer je kraljica Beatrix predala vlast i za kralja je ustolicen njezin nastariji sin Willem Alexandar. Prvi put nakon 1890. Zaboland ima kralja. Doduse sluzbeno je po ustavu i Beatrix bila kralj. Zabolandska tradicija ne poznaje krunidbu, nego ustolicenje. Potpisom sluzbenih akata Beatrix abdicira u korist svoga sina i on u tom trenutku postaje kralj. Nakon toga slijedi cermonija ustolicenja u Novoj crkvi u centru Amsterdama. Na toj ceremoniji kralj zapravo dolazi na izvanredno zasjedanje Staten Generaal obaju domova parlamenta i tamo daje svecanu prisegu, te se zakljinje na ustav, kao sto i prilici ustavnoj parlamentarnoj monarhiji. Nakon toga svi clanovi obaju domova osobno, jedan po jedan takodjer daju zakletvu. S time da mogu birati izmedju rijeci: “Tako mi pomogao svemoguci Bog” ili “To obecajem.” Zastupnike se proziva, te oni jedan po jedan ustaju i izgovaraju jednu ili drugu recenicu. Nekoliko zastupnika je odbilo zakletvu, smatrajuci da su zakletvu vec dali kada su postali zastupnici. Vjerojatno time zele izraziti svoje neslaganje sa ulogom monarha u drzavi. Oni su medjutim bili u crkvi, ali su ih smjestili otraga i nisu bili prozvani. Frank je rekao da time krse zakon, jer je zakonom o ustolicenju propisano da svi moraju (opet) dati zakletvu. Osim toga Frank smatra da su onda trebali biti konsekventni i ne pojaviti se uopce u crkvi. No ocito da se u Zabolandu neke stvari toleriraju. Tako je na cak pet mjesta u gradu bio rezerviran prostor za ljude (republikance) koji zele demonstrirati protiv monarhije. No za razliku od prije 33 godine, tek se na jednom od tih mjesta okupilo stotinjak ljudi i cijeli dan je prosao mirno. Slavilo se od sjevera do juga, od Nizozemske do Nizozemskih Antila.
Scena na balkonu. Neposredno nakon potpisivnja akata o preuzimanju kraljevstva Beatrix, Willem Alexandar I njegova zena Maxima se pojavljuju na balkonu palace na glavnom trgu u Amsterdamu. Bivsa kraljica predstavlja novog kralja. Odusevljena masa pljesce i klice. U tom trenutku Beatrix sapce sinu, ali mikrofoni sve hvataju i prenose: „Da malo masemo mozda.“ Oni podizu ruke i ostalo je povijest.
Post je objavljen 30.04.2013. u 23:55 sati.