Kada sam već počela razmišljati ljubiš li me po navici, tvoje tijelo je odgovorilo umjesto riječi. Strast koja je podrhtavala u svakom dodiru, želja koja je gorjela iz svake pore, stisak koji nije kontrolirao snagu, gotovo bolna potreba, sve se slilo u poljubac koji svijest oduzima. Ponavljat ćeš da je tvoja ljubav veća od moje, da su tvoje želje vatrenije od mojih. Prepustit ću ti bez protivljenja ili pobijanja svega što kažeš samo zato što ljubim te. Može li se dokazivati, mjeriti količina ljubavi? Osmjehnem se iznutra, sakriveno od tvog pogleda, sretna dok ljubav me tvoja kroz strast, kroz želju obavija sa svih strana. Možda bi čuli, da šutimo, kako pjevuši zadovoljstvo nakon svih tih dana iščekivanja jer nije lako voljeti daljinom odvojeni. Pomislim, kako si odjednom postao osvajač i, ovo malo vremena koje nam se daruje, i moga tijela očekujući užiti osvojeno. Nije to grubost igre, nije ništa bolno niti nedozvoljeno, ali opet kao da slast se toči na mojim bedrima kliziš rukama, poljupcima prisvajajući svaki milimetar moje kože kao plijen. Priznajem da mi godi, da jednako gorim, da te želim jednako, a možda i više jer godine moje upisuju zadnje poglavlje, ali svaki povratak u rutinu vraća me u razmišljanje ljubiš li me po navici…ili……
29.04.2013.
Post je objavljen 30.04.2013. u 18:16 sati.