Marketing
HOT NEW ALBUM: The Strokes - Comedown Machine
label: RCA, objavljeno: ožujak 2013, žanr: indie rock, garage rock, post-punk revival
Novi album jednog od utjecajnijih bandova milenijske dekade, The Strokesa, pod nazivom „Comedown Machine“ počinje s frapantno sličnim tonovima Michel Jacksonovog klasika „Wanna Be Startin' Somethin“ što je, barem za mene, totalni spoiler, pogotovo kad album počinje s nečim takvim pa sve i da se album na kraju pokaže super. Nisam baš shvatila čemu izvođači “posuđuju” tih nekoliko kritičnih svepoznatih tonova svjetskih standarda i serviraju ti ih odmah na početku tako da te lupe posred čela. „Tap Out“, prva pjesma s albuma, se na kraju ipak izrodi u nešto sasvim drugo, ne nužno bolje rješenje. Možda bi bilo bolje da su ustrajali u Jacksonovoj pjesmi i jednostavno napravili svoj cover iste. Ma šalim se. A možda i ne.
Povratnički album The Strokesa „Angles“ iz 2010. bio je sve nego jadan pokušaj da se vrati stara slava iako je navodno proces snimanja bio izuzetno težak, jer se frontman Julian Casablancas totalno distancirao od ostatka banda u toj mjeri da je zasebno snimao svoje dionice ne samo na drugoj lokaciji već i u drugom vremenskom periodu. Kako god vam to čudnovato zvučalo, rezultat je bio iznenađujći. „Angles“ se pokazao kao odličan album, ne samo etiketiran s “povratnički” koji može stajati uz bok starima (OK, možda ne baš sa slavnim debijem „ Is This It“) , no „Comedown Machine“ je potpuno drugačija priča. Namjerno nisam baš nešto previše istraživala kako je nastao ovaj album niti sam čitala neke vijesti o bandu s namjerom da si osiguram “čisti” stav u recenziranju. Što se pokazalo glupim - naime, očekivala sam daleko previše od novog The Strokes uratka. Sve te moje akrobacije nisu imale baš nikakvog smisla.
Album nastavlja uhodanim putem koji The Strokesi koračaju, ne donoseći ništa novoga, što samo po sebi i nije neki zločin, jasno. Ali isto tako ne donosi i ništa bitnije drugog - album je ukratko rečeno slabija verzija déjŕ vu glazbe The Strokesa minus njihove iskričavosti u glazbenom izražavanju i konzistencije. S druge strane album je zabavan i ugodan uradak, ali nemojte previše očekivati - najmanje da ćete većinu pjesama uopće zapamtiti nakon što album izbacite iz playera. Na albumu ima nekoliko jačih pjesama koje bi neke od vas mogle uvjeriti da album vrijedi više ocjene (“All The Time”, “One Way Trigger” , “Welcome to Japan”, “50:50” ..), ali opći je dojam kojeg se ne mogu otarasiti da ovdje nedostaje motivacije, ideja...
Ako je band i dalje “podvojen” kao što je bio na “Angles”, onda se to sada jasno vidi. Ako nije, onda mora da nešto gadno ne štima s kemijom među članovima banda.
Ipak, ne mogu poreći da je “Comedown Machine“ album kojim The Strokesi prirodno sazrijevaju kao glazbenici. Također, postoji šansa da ćete se navući na album ukoliko mu date ozbiljniju šansu i duži period u playeru.
Popis pjesama:
01 Tap Out
02 All The Time
03 One Way Trigger
04 Welcome to Japan
05 80's Comedown Machine
06 50 50
07 Slow Animals
08 Partners In Crime
09 Chances
10 Happy Ending
11 Call It Fate Call It Karma
Legenda:
- mrak mrakova, 
- a dobar je nema šta, - tu ima svega al je uglavnom dobro, 
- ne znam jel bi plakao ili pobjego, 
- i pakao je bolji od ovoga albumaPost je objavljen 03.05.2013. u 08:43 sati.