Poštovani, imam 32 godine, rođen sam i odrastao u Slavonskom Brodu, imam dvije prekrasne kćeri.
Prebolio sam dva teška moždana udara sa teškom posljedičnom hemiparezom( nalazi u prilogu) 2010 god. mi je odobreno stacionarno liječenje u Krapinskim toplicama, gdje sam boravio dva mjeseca.Nakon 7 mjeseci neprekidnog boravka u bolnici vratio sam se kući, radi ugradnje Peg-a cijevi za hranjenje.
Da napomenem sa svojih 75 kg sam smršavio na 41 kg.Nisam mogao u to vrijeme progutati ni kap vode, a kamoli jesti.U natoć mojim hendikepima iz područne službe HZZO-a su mi uredno odbijali stacionarno liječenje u toplicama.Osoba koja ne guta po pravilnicima HZZO-a , ne udovoljava kriterijima za toplice???
Pa, pobogu zar za ovu državu trebam rehabilitacija osobe od 32 god., nije dopuštena
Živ sam , moja kćer raste, a ja njezin otac nikada je nisam nosio.To mi je od svega najteže prihvatiti
Poštovani ministre, ova država je po Ustavu socijalna i brine se o svojim građanima
Gazite dostojanstvo nas bolesnih, imamo i mi pravo na život, valjda??
Ne želim javnost opterećivati sa svojim slučajem, ali bit ću prisiljen.
Moja bitka za zdravlje nije završila, očigledno da po Vašim pravilnicima ne moram gutati, hodati, govoriti.Pitam Vas koju još dijagnozu moram dobiti da mi se odobri pravo na zdravlje?
Post je objavljen 30.04.2013. u 12:10 sati.