Nastavljamo s jadima nejebača.
Uvijek se namjerim na opake igrače. Većina cura koje mi se svide već imaju dečka. Što ne bi bio toliki problem da im dečki nisu opakiji i veći frajeri od mene. Tako mi se recimo svidi trekerica s kojom na izmaku snaga završavam trku od 30 km - i sad čak i nije toliki problem što je jedva pratim, već to što u istom tom trenutku njen dečko svjež skakuće po grebenima Velebita i već je na 40-om od 100 km. Rijetko tko skače s konja na magarca. Kao što ni cura neće ostaviti svog dečka glazbenika, od uglednog svjetskog benda proglašenog za najperspektivnijeg nepoznatog autora, da bi se usrećila sa sirotim blogerom.
Svatko zapravo prije negoli se u išta upusti, dobro razmisli i izvaže koristi i dobiti. Što ima, što može dobiti, a što izgubiti. Pri dnu analize podvuče se crta i zbroji pa ako je predznak plus, ona pristaje, u suprotnom, ljubazno se zahvaljuje i ispričava.
I još je nekako prihvatljivo kad te cura ne želi pretpostaviti svom postojećem dečku, mužu ili čak djetetu - to su pravi, živi i jaki igrači, tu su emocije, sjećanja, ljubav i štošta drugo - ali ne znam što bih si mislio kad je cura u dilemi između mene i kućanskih poslova.
Pozvao sam simpatičnu djevojku na jedan vid druženja sutra, pristojan i prirodan. Odgovorila je da ne zvuči loše, da će mi se još javit i da sad, eto, ona bira između mene i pranja prozora. Između mene i pranja prozora.
Pranje prozora, to vam je moja konkurencija.
No, da budem iskren, napokon zapravo imam nekakve šanse. Valjda. Pranje prozora je ustvari super, zamislite da se borim s peglanjem!
Post je objavljen 30.04.2013. u 11:22 sati.