Zamisli da nas cijepe protiv čovječnosti.
Ti si popušio.
Ona je stajala.
Druga je kleknula.
Ona te gledala i rekla:
Ti si moj čovjk!
Pitali je: Gdje je i?
Nema i.
Bijel da si ti, ja da sam crna,
Mrak da je sad, ja da sam srna..
Zamisli da nas uzmu, da nas uzmu, da nas uzmu..
Ne možeš, zar ne?
Dobro je zar ne?
Ti bi popušio,
ona bi stajala,
druga bi kleknula.
Ova/ Ona bi te gledala s upitnikom i uskličnikom ponad prsiju:
Ti si moj, moj, moj...
A tko?
Moj taj!
Ide rat, ide suša, idu koledari...
Misli na šatro rock cjepivo.
Aj ti! Ti si ona.
Aj ti! Ti si ova.
Aj ti! Ti si druga!
Ko ti j... čovječnost!
Uostalom rokaju Bebek i Lisac: Večeras si lijepa i svima daleka!
A zamisli da nas uzmu, uzmu, uzmu!
Kojoj bi upisao krila svog plavog oka,
koja bi uostalom bila dama?
Tebi herc kuca na sto lažnih srca.
I to je dobro.
To je alibi za krinolinu/ za filigran.
A za/ A to je alibi za krinolinu/ za filigran.
A za/ A to/ A čovjek čudi pimpek boje višnje,
ružu u krugu,
na tercu,
u klubu,
pita gledatelj:
Koja zvono ište za tvoj taj rat? Haa? Znaš li?
Post je objavljen 30.04.2013. u 03:18 sati.