Ušnu resicu mi šapatom ljubiš kao nakit mi na nju utiskuješ riječi...Vodit ću ljubav s tobom draga,sada!Pod ovom trešnjom izgledaš tako sretna i mlada,srcem se smiješ kao nekada.
Poljupci zreli,trešnje sočne.Ispod pupka drhtaj zarobi tijelo,ekstazom proljeća odjevena, milujem trenutak bliskosti duša.
Šapućeš mi da me voliš dok se lomim u kukovima ,usnama sakupljam latice koje ti spavaju na licu,penjem se na vrh snježnih planina,sa visina ,stihom me mazi Pablo Neruda ,nailazi plima..
Isprepleteni u zagrljaju , kroz krošnju jašemo na oblacima,na tijelima nam utisnuti poljupci zreli ,trešnje sočne ...kako volim biti sva tvoja,otvori me do kraja,položi me u naručje Boga,ljubavi moja.
...vjerujem ti sve dok nagost slutim...
Post je objavljen 29.04.2013. u 16:31 sati.