Pregled posta

O zelenima, ekologizmu, ljevici, gay brakovima...

U daljoj diskusiji povodom mojeg prekjučerašnjeg teksta postavljeno mi je pitanje o političkom profilu zelenih stranaka, na koje sam opsežno odgovorio, pa prenosim i ovdje.

Moguće je, naravno. Stvar je povijesnog razvoja, kako su nastale te stranke, novoga tipa, generalno na ljevici po stavovima u ekonomiji i kulturi ali jasno odvojeni od etabliranih stranki ljevice nastalih iz radničkoga pokreta (socijalisti i komunisti). Nastajale su tijekom 1970-ih, imale su razna imena (povijesno prva koja se formirala na nacionalnom nivou bila je 1972. na Novom Zelandu pod imenom "Value Party", Stranka vrednota), a zbog snage i utjecaja njemačkih Die Grünen tijekom 1980-ih većina uzima ime "zeleni". Idejno gledano, vrlo su hibridne, s utjecajima iz anarhizma, marksizma, liberalizma, feminizma, pacifizma...

Oni koji su počeli zastupati interese zaštite okoliša, našli su se sukobljeni s "frontom odbijanja" etabliranih stranaka kako ljevice, tako i desnice, koje su u tadašnjem periodu brzog ekonomskog rasta, rasta materijalnoga blagostanja i korištenja prirodnih resursa, zastupale interese "industrijalizma", bilo s gledišta kapitala, bilo s gledišta radnika. U tadašnjoj državi "klasnoga kompromisa" vrhovi biznisa, države i sindikata u uskom krugu donose odluke i mnogi interesi kao "alternativni" ne mogu se kroz dominantne stranke politički zastupati. Do brojnih društvenih sukoba oko okoliša dolazi lokalno, kad se lokalne zajednice sukobljavaju s interesima velikih tvornica koje zagađuju zrak, gradnjom novih tvornica, cesta, aerodroma isl.. Tako se na ideje ekologizma logično nadovezuje i zamisao participativne demokracije, sudjelovanja građana u odlučivanju kroz niz mehanizama (ne samo referendum). Zatim, kad se traži šira politička podrška, povezuju se sa zastupnicima drugih "alternativnih" interesa, nezastupljenih u postojećim odnosima: mirovnim pokretom, feministicama "trećeg vala", pokretom solidarnosti sa Trećim svijetom, homoseksualcima, zastupnicima "antipsihijatrije", braniteljima prava nacionalnih manjina idr... Kroz takav konglomerat, dolazi se do znatnijeg broja glasova.

Na toj šarolikoj osnovi, nastaju zelene stranke kao samostalni politički entitet, ulaze u parlamente i vlade. Respektabilna su politička činjenica u Europi (udružene u "Europsku zelenu stranku"), te i u nekim državama van nje (udružene u "Global Greens"). Konzervativni ekologisti, zaštitari i okolišni aktivisti nigdje se nisu uspjeli održati i doći do utjecaja kao samostalne stranke.

No treba reći, u grupi koja je početkom 1980. g. pokrenula osnivanje njemačkih Die Grünen prevladavali su konzervativci. Ubrzo prevladavaju lijevo orijentirani, pa je već u jeseni 1980. došlo do raskola i konzervativci napuštaju stranku. Nešto kasnije (koliko se sjećam, već tijekom 1981.) bila je donesena odluka o nemogućnosti dvojnoga članstva, čime su isključeni članovi tradicionalnih lijevih stranaka koji su nastojali postići dominaciju nad izranjajućim pokretom. Tako je stranka položila osnove svojoj osobenosti.

Ne postoji dakle nužna veza. Neki ekologisti su recimo odbacivali ideju demokracije, argumentirajući da se radi o izvanrednom stanju, borbi za opstanak, pa je potrebna "eko-diktatura". Mnogi sudionici lokalnih prosvjeda protiv za okoliš štetnih projekata su konzervativno opredjeljeni pa na izborima obično neće glasati za ovakve zelene stranke (koje su ostale urbane, mnogo više glasova dobivaju u gradovima nego selima).

Nije nužno, ali ipak ni puka slučajnost. Postoji afinitet između ekologizma kao svjetonazora (nasuprot npr. "fizikalizmu", u biologiji pitanje "Geja ili sebični gen?", ta razlika je vidljiva u nekim diskusijama koje sam vodio sa sljedbenicima tzv. "novih ateista") ili političke ideologije (npr. u knjizi Slavena Ravlića "Suvremene političke ideologije" postoji poglave "ekologizam") i zastupanja "prava na različitost" općenito, jer se zastupaju male zajednice i "male" tehnologije" ("Small is Bautiful", recimo danas decentralizirana proizvodnja energije), protiv masovne proizvodnje i uniformiranosti (npr. u poljoprivredi, organska poljoprivreda nije naprosto "povratak na staro", nego drugačiji pristup, ne da se razvije jedan hibrid kao najbolji pa onda prilagođava tlo da taj hibrid najbolje uspijeva, nego se analizira lokalno tlo i razvija sorta koja će tu najbolje uspijevati; više istraživanja i invencije, ne manje!). Ne mora se sad to pravo na različitost potezati preko granica uže zajednice i na samu osobnost, ali ta tendencija je prisutna.

Dominantni duh ekologizma je progresivistički, ne konzervacionistički (koji ipak naravno jest prisutan, dakle zastupanje tradicionalnih vrednota i načina života, odbacivanje modernih tehnologija generralno isl.), potiče inovativnost (u tehnologijama, ali i društvenom organiziranju), inicijativnost (društveni aktivizam!), nove tehnologije (ali ne sve), raznolikost (koja naravno pogoduje inovativnosti).

Kako ukazuje na ograničenosti materijalnog rasta i materijalnoga obilja (protiv "industrijalizma", ali i "potrošačkoga društva"), potiče okretanje ka drugim vrednotama, osobnim i društvenim, ali dominantno je to kod ekologista usmjereno na razvoj osobnosti (ka "samoaktualizaciji", bogatstvu ličnosti, osobnom rastu u smislu koncencepcija u filozofiji i psihologiji npr. E. Fromma, A. Maslowa, J. Piageta isl.; u odgoju npr. "permisivistički" pristup, spominjao sam Piageta u diskusiji o spolnom odgoju, suprutni, tradicionalistički pristup zastupa npr. Z. Miliša), a ne očuvanju tradicionalnih institucija i navika u koje se pojedinac i pojedinka trebaju ukalupiti. Ja sam to unio i u svoju formulaciju Načela ekologizma (točna formulacija je moja, naravno nisam to isisao iz prsta), gdje ipak, u 6. točki, samo općenito spominjem "druge vrijednosti", ali i "potrebu za osobnim rastom", dakle iz ljudske osobnosti, iz ljudske "prirode" koja je specifična u cijeloj prirodi jer je čovjek samosvjesno biće, a ne iz nekih metafizičkih načela). Drugi ekologisti mogu tu ljudsku posebnost zanemariti ili je shvatiti drugačije (pozivajući se recimo na religijske koncepcije, bilo "Majku Zemlju", bilo kršćanske ili druge).



Pretpostavljam da pod "koordinacije" misliš zapravo na "Europsku zelenu stranku", samo jedna, a više je od "koordinacije" (iako naravno, unatoč imenu, nije jedna stranka). Nisam točno pratio sve što se događalo u konkretnoj politici. Obično se ne radi baš o samoj koaliciji, nego o vrednotama, koje zastupaju, a to je na zapadu prilično čvrsto definirano, kako sam opsao. Raspadom istočnoga bloka, zaista su se pojavili pokreti za zaštitu okoliša koji se nekad i politički artikuliraju, ali u drugim pitanjima zastupaju konzervativne, čak reakcionarne stavove (npr. pokret "Eko-glasnost", neko vrijeme vrlo aktivan u Bugarskoj, pristupio je desnoj, monarhističkoj koaliciji, koja je snažno nastupala protiv romske i turske manjine). No u Poljskoj su zeleni recimo stupili u koaliciju sa konzervativnom Seljačkom strankom i koliko znam nisu isključeni. I njemački Zeleni su u jednom Lander-ušli u koaliciju sa demokršćanima.

Dominiraju koalicije sa lijevim strankama, jer su se ove postepeno znatno više otvorile prema vrednotama (ekologističkima i drugima) koje zeleni zastupaju.


Mogu naravno (u smislu "ekologističke" stranke), ali neće biti primljene u članstvo Europske zelene stranke niti Global Greens. Međutim, kako sam spomenuo, jednostavno se nije dogodilo da se neka ekologističko-konzervativna stranka afirmira kao značajniji politički čimbenik. One nisu stvarno "zelene" u poltičkome smislu, u punom smislu riječi prema današnjoj upotrebi tog pojma. (Kao što recimo "Hrvatska narodna stranka" nije "narodna", jer to ime nose ili socijalističke, ili konzervativne stranke)

Nešto o terminologiji:

Zeleni; termin postoji u imenima mnogih udruga u svijetu i u Hrvatskoj. Svakako će se i dalje koristiti kao oznaka za udruge i pokrete za okoliš. Trebalo bi biti jasno, kad govorimo o politici, da pod "zeleni" mislimo na konkretnu političku pojavu, stranke okupoljene u "Global Greens" i koje slijede njihova načela, koja nisu samo okolišarska ili ekologistička.

Ekologija: nije to "zaštita prirode". Ekologija označava znanstvene discipline, s jedne strane kao dio biologije, s druge kao "socijalna ekologija". To je naravno povezano onda, kad istražujemo ljude kao vrstu koja ima posve specifična obilježja.

Ekologizam: jedan svjetonazor ("filozofija") ili uže politička ideologija (koji, naravno, kako je to uvijek slučaj, imaju više varijanti, često međusobno posvađanih). Ja za sebe kažem da sam "ekologist" u smislu svjetonazora, kako je to u duhu hrvatskoga jezika, dok je u engleskome "ecologist" znanstvenik, koji se bavi ekologijom.(i naravno ime slavnog časopisa, koji ipak, iako jest znanstveni, promovira i svjetonazor).

Okolišni pokret, Environmental movement: pokret za zaštitu okoliša, u kojem su naravno mnogi ljudi aktivni zbog specifičnih interesa i ne moraju biti ekologisti.

Okolišar, environmentalist: svatko tko sudjeluje u nekoj inicijativi za zaštitu prirode i okoliša, ne mora naravno biti ekologist.

Post je objavljen 28.04.2013. u 18:18 sati.