Nakon neuspjeha referenduma o gradnji ili ne gradnji vjetroelektrana kod Fužina zbog nedovoljnog odziva glasača, danas bi na megdan s gore prikazanom gospođom bilo poželjno da izađe svih 37.952 građana s pravom glasa ili pak barem njih polovica plus jedan ali vrijedan. Dakle 18.977. Bit će to teška borba što se i iz priložene slike na naslovnici današnjeg 'Jutarnjeg lista' i vidi. Za razliku od uvaženog Slobodana Prospera Novaka, Dubrovčanina, koji se u današnjoj emisiji „Nedjeljom u 2“ nije želio izjasniti za koju je opciju kako ne bi utjecao na mišljenje svojih sugrađana (za ili protiv, sasvim svejednako), glavni urednik/vlasnik 'Jutarnjeg lista' je bez maske stao na stranu zagovornika gradnje tzv 'golfskih terena'.
Upravo zbog neuspjeha referenduma u fužinskom kraju (i još ponekih referendumskih inicijativa) uspjeh ili neuspjeh ovog referenduma će pokazati jesu li Hrvati uopće spremni, voljni prihvatiti i je su li dovoljno svjesni važnosti institucije općenarodnog izjašnjavanja o nekom problemu (kao što vrlo četo čine, primjerice, Švicarci). Nisam detaljno upoznat sa zakonskim marifetlucima oko provođenja referenduma i obveznosti za vlast njegovog rezultata pa ne mogu reći ima li ova izjava gospođe M.B.F. i svoje pokriće. No predmnijevam da bi ona mogla, kod jednako tako neinformiranog puka, izazvati sumnju o smislenosti izlaska na referendum: 'zašto glasati kad će se sve odvijati onako kako je zamislila 'tajkunska vrhuška ?' i kao rezultat polučiti mali izlazak glasača. Prema objavljenim rezultatima do trenutka dok ovo pišem (16.30) na birališta je izašlo nešto oko 10 posto glasača. Malo!
I eto, ponavlja se stara praksa bilo kakvog glasovanja u Hrvata. Ne znam je li u pitanju apatija, rezignacija, razočarenje, nevjerovanje ili pak većina glasača još uvijek ne shvaća suštinu prirode glasovanja. Možebitno da je to i utjecaj ostavština iz socijalističkih vremena kad se na izbore izlazilo dobrovoljno pod moraš pa se sad rezonira: e baš ne idem, što mi mogu. Suština izlaska na izbore, naime, nije samo omogućiti pobjedu opciji za koju glasujem, već je, mišljenja sam, još bitnije da se na glasovanje izađe u što većem, najbolje, u stopostotnom broju.
Na glasovanje treba izaći. Glasovati za svoju opciju ili pak ne glasovati za nikog križanjem listića. Jedino će se na taj način transparentno pokazati što ČITAVO glasačko tijelo misli o onome za što se glasa. I jedino tako postoji, možebitno samo mala ali ipak kakva takva šansa, da oni koji misle da glasovanje MORA proći onako kako oni žele, jednom shvate da glasovanje nije igra.
Zamislite što bi značilo za pojam DEMOKRACIJE ako bi, unatoč tome što je od na glasovanje izašlih 37.952 glasača njih samo 30-40 posto glasovalo ZA a ostali PROTIV, trenutačna vlast ipak odobrila gradnju nečega što u krajnjem slučaju NEMA nikakve veze s golfom? Bila bi to sahrana DEMOKRACIJE u Hrvatskoj i više NITKO se ne bi imao pravo kititi njezinim perjem!
Nažalost koliko ja pratim razvoj demokracije u Hrvatskoj tamo od 1991. godine (kad je 'službeno' inaugurirana) ne mogu a da ne budem pesimista glede jedne takve manifestacije puka. No neznanje ili ravnodušnost glasačkog tijela nije samo njegova krivica. Takvom političkom ozračju doprinijeli su mediji zagovaranjem samo jedne opcije, u velikoj većini slučajeva one koja odgovara tajkunima, političarima i njihovim poltronima.
Hoće li ovaj moj pesimizam ipak barem jednom pogoditi „UNIŠTA“? Bilo bi mi neopisivo drago da se to danas dogodi.