Marketing
7. Vatrogasni Kup Dalmacije, rođendan i ostale bajke
Jesan, malo san se i ulinija, ali kad baš u ovi misec dan i nije bilo nekoga posebnoga događaja koji ne bi sta u dvi slike i koju besidu, ča se more i na fejs meknit onako, u letu, brzinski. Davno je već niko reka da će fejs i uopće tehnologija uništit kompletnu ljudsku komunikaciju, ka i ona davni dan prokurbana rečenica da slika govori više od iljadu besid. Neil Armstrong je bija na misec i potega gori njanci dvadeset slik, a danas prosječna Kike iz Splita/Zagreba/Rijeke pojde u kondut (WC za sjevernjake) sa svojin I-phoneom koji joj je bidan ćaća kupija na dvogodišnji kredit, pa se izbelji u ogledalo i potegne pedeset slik neslućene lipote ...
Ma neka nji neshvaćeni umjetnika fotografske provenijencije ... ja san ova dva dana jema ča i pisat i slikavat.
Vinkici mi je bija rođendan još u prošlu nedilju, 21. 4. ....
... ali kako smo se Ivana, Mirela, Damir i ja prijavili ka ekipa „Girice“ za kviz Eunigma na HTV-u ...
Naš nesuđeni logotip na neotisnutim majicama ...
.... mora san odgodit proslavu Vinkina rođendana za nedilju dan, jer je po prvobitnome planu, snimanje tribalo bit 20. i 21. travnja. Ni prvi ni zadnji plan koji se izjalovija ... nismo prošli, od 376. ekipa smo bili odlični osamnaesti, kako se govorilo prije za naše skijaše prije vengo su nas Kostelići razmazili .... slaba satisfakcija, primalo je samo 12 ekipa, pa nan je isto bili mi 18. ili 318. ... ne gremo 
.... pa je polako propala moja šansa da obađen, među ostalin, Klovićeve dvore i Picassovu izložbu. Osin ako se koji mirakul (čudo, za sjevernjake) ne dogodi do sedmoga miseca pa me koje dobre vile ipak onesedu gori, put Purger Vakufa. 
Moran se malo isćakulat ... priskačen, pomalo, po redu ... jučerašnji dan je ipak započeja malo drugovačije .... 7. Kup Dalmacije za vatrogasce koji se boduje za 8. kup HVZ-a. Zadnjih par godina san tamo samo radija diplome za učesnike i osvojena mista, ali kako je Vladek iz Trebarjeva Desnog bija odsutan, tribalo ga je odminit i za obradu rezultata. Vinkina proslava rođendana 14:45 u Splitu, a ja u osan uri ujutro moran bit u Sinju, na ragbi-igralištu. Naravno da san zva Slavena upomoć, jer još nisu izmislili kloniranje ... ili bar mi još ne znamo za to. Nije mi se baš dalo vozit na dva kola odozgara, jerbo još uvik ne vozin autobus od Autoprevoza Sinj, pa da se gren utrčivat za kil janjetine.
Ekipa je rano ujutro, sa prvin zrakan sunca, počela ispunjavat taracu ne bi li uvatili bolje misto za pogledat neke od najbolji vatrogasni ekipa koje trenutačno Hrvatska jema ... nije in smetala južina koja je i ovod, daleko od mora, bila prilično uvjerljiva ...
... jerbo je ovo prvo natjecanje u ovogodišnjemu kalendaru i služi ka provjera mogućnosti prid predstojeće nastupe, i naravno, ka svojevrsno „zagrijavanje“ prid ono ča je pravi posal svi pravi vatrogasaca, gašenje požara kojih će, najvjerojatnije, nažalost, bit i ovega lita.
Dakle, nakon brzoga prigleda pehara ...
... ka i kolege tehničara na razglasu koji je u slobodno vrime i DJ, oću reč da bira muziku koju smo svi prisiljeni slušat ...
... povukli smo se u našu čibu (krletku, za sjevernjake) di smo se najprin spremili za sve eventualne probleme sa rezultatima koje su nan mogli past napamet ...
Provali smo se poslužit sa blagodatima moderne tehnike i ulazne podatke priračunavat sa kalkulatorskin aplikacijama na smartfonima, ali brzo nas je štufalo.
Najbolja solucija za te zadatke je ipak digitron vulgaris, ma koliko šutjeli o tome 
Dobra organizacija je polak posla, a kako nan je igralište di se vježbalo bilo na jednu stranu, a trkalište za štafetu na drugoj strani, konačni rezultati neke ekipe su dolazili kroz ponistru ...
Šta bi nan dobro poslužilo i za uvatit malo zraka.
Nakon ča su stvari u obračunskom odboru bile posložene kaako triba, i ja san malo iša obać okolo, poslikat par ekipa ...
DVD Mladost, muški „A“
DVD Komiža, žene „A“
DVD Kaštel Gomilica, muški „A“
Kako je „Mladost“ nastupala među prvima, uspija san i cilu vježbu ovjekovječit ...
Za neke nisan ni triba izalazit vanka, dovoljno je bilo da ih kroz ponistru zamolin za malo poziranje ...
Našlo se tu još dosta ljudi iz vatrogasnog miljea, poput ove dvojice mladića
... prema kojima i većima „B“ natjecatelja izgledaju poput juniora ... poput mrkog lica Jole Kanadera ...
... staroga fotoveterana VZ SDŽ, grintavoga ča ne more na miru slikavat jer sad svaka mona sa fotomobitelon misli da je Lupino oli Feđa Klarić ...
Bilo je još taman toliko vrimena da se zasladimo za marendu sa slasnin fažolon kojega je skuvala ekipa iz sinjskoga Crvenoga Križa ...
Takmičenje je završilo oko ure pozapodne, tako da san na brzinu skupija svoje krpice i pohita za Kaštila, pokupit moje cure, ka i još par dice usput, kako su me njiove mamice zamolile ...
Za divno čudo, nisan okasnija, prispija san na vrime ... čak smo se u isti dan i ja i moj sramežljivi kum sitili obrijat, da malo više sličimo na ljude a ne na pustinjake/diogene ... zato j i ulila ovolika kiša.
Radi kiše se dičica nisu mogla razgibavat po raznoraznin spravama, trampulinima i ljuljačkama u dvorištu ... ma dici ni unutra nije bilo dosadno ...
Dokle smo mi roditelji vanka zasjedali zabavljeni razgovorima ugodnima ...
... dičica su se unutra zabavljali sa najluđin klaunon-dičjin animatoron u Splitu i šire ...
Dokle je on izvodija svoj šou –program dica su samo sidila i pozorno gledala i slušala ...
.... a kako se iznutra čuja cilo vrime glasni smij zadovoljne dičice, nije nan vrag da mira pa smo i sami došli povirit ...
Na svoje smo se oči uvjerili u zabavljačko umijeće barbe klauna ...
Dvi ure rođendana je proletilo u tren oka ... torta je već bila na putu do slavljeničkoga stola ...
Pogasile su se svićice ...
... i je li potribno govorit da je bila ukusna, kako je iskusno oko i osjetljivi jezik primjetija ...
Još je samo malo vrimena ostalo, taman da se napravi jedna slika sa kapon od klauna ...
... pa smo se svi uputili doma, i nije nan smeta ovi dosadni proljetni pljusak ča nas je ispratija iz „Gingole“ ...
Mislija san ovod potegnit crtu, završit priču o jučerašnjemu danu punome događaja .... ali moran spomenit još i današnji događaj (event, za sjevernjake), bija san povirit do Mašograda. Kako san se nekima već potpisa za gradonačelničku kandidaturu, iša san se potpisat i u Sućurac. Ivanu Udovičiću. Moga san i u Donja Kaštila, a kad neću!
Je li kome posebno smetalo kad me vidija kako potpisujen? Baš ću je svu izgratat glede toga. Doša san povirit i to obavit za svoje gušte, i usput vidit neke meni drage ljude, ka i neke koji mi baš i nisu najdraži, ali mislin da je zadovoljstvo obostrano. A je li mene ko slika kako potpisujen? Ne znan, pitajte @iskrenoga
I ča ste sad mislili, da ću van reč za koga ću glasat? A kad neću.
Ne da neću glasat, nego van neću reč! I ako čujete od koga da san tako ništo izjavija, budite sigurni da laže, jer ja tako nešto nisan reka i neću nikome ni govorit. Amen!
Sad je stvarno dosta, jerbo ste vi svi ča ste ovo uspili pročitat do kraja dosad vjerojatno ožednili, ako niste i ogladnili 
Zdravi i veseli bili!!! 
P.S. Moj 540. post na ovome blogu ....
Post je objavljen 28.04.2013. u 15:46 sati.