„Nemoj sinko krasti, nemoj lagati, ne uzvisi se, nemoj varat, nemoj ostati dužan…“ kad je to bilo, ko se još toga sjeća?
Gledao sam spuštanje velikog glisera, oko osam metara, s 'vučne' u more.
Čovjek na 'vučnoj s kranom' vješto ga je umočio. Vlasnik skupog glisera sudeći da gazi po plovilu kao po jajima očito je susret s morem češće upriličio na slikama.
Njegov sin, reklo bi se dobi 16-17g, upinje se ostaviti dojam morskog vuka. Ne čudi me takav nastup to su te godine i njima se dobronamjerno gleda kroz prste. Skidajući trake i provlačeći ispod konopa da ih doda dizaličaru, bućnuo je. Otvorio sezonu.
Njegov 'tajo' s oćalima ala 'braco' sjedi za volanom i psuje ga kako je nespretan?
Trake su slobodne, konop s prove odvezuje 'kupač' a dizaličar se obraća 'gazdi':
- Da riješimo račun.-
- Napiš' na firmu.- nadmeno će brodovlasnik.
- Koju firmu?
- Šta…ti ne znaš ko sam ja?
- Ja znam da moram naplatit zato i pitam.
Onda se brodovlasnik obrati sinu:
- Viš sine s kojim ćeš se problemima sretat, nezafalni šoferi. Daj mu podatke neka upiše.
Dizaličar je pisao u blokić a onda brodovlasnik poviče: 'skači'! Malac je skočio na palubu a gazda gurne ručicu prema naprid i 'odleti'.
Dizaličar ih je pratio pogledom stisnutih usnica. Primaknem se pa velim:
- Tajkuni ne nose takujin ha?!
- Si vidio, sve na njemu je po dvista eura a jebe me za platit rađu.
- E moj čovk…
To je tek sitnica u usporedbi s nekim ili nečim a opet, podsjetilo me, i uvijek i u svakoj prigodi one riječi me opominju. Zar ne bi bolje bilo da me obrnuto učila?
Da mi nije ništa govorila?
Možda?
Ne znam i neću znati ali 'nemoj' ostaje a Ona već odavna 'spi' i dobro je da ne vidi sve ovo, mislim!
Post je objavljen 28.04.2013. u 00:04 sati.